U ovom tekstu, Marija Šerifović, poznata pjevačica, otvoreno je podijelila svoje osjećaje prema svojoj majci Verici. Ona je izrazila frustraciju zbog toga što majka pokazuje više naklonosti prema njezinom unuku nego prema njoj. Marija je iskreno pričala o teškoćama s kojima se suočava dok pokušava oprostiti majci zbog toga što se više posvećuje unuku. Također je istaknula Veričinu nepredvidljivu prirodu, koja često dovodi do iznenadnih promjena raspoloženja i zahtjeva.
Unatoč ovim poteškoćama, Marija je priznala važnost uživanja u ulozi bake te je istaknula veselje koje joj pruža promatranje razvoja njezina unuka. U trenucima umora ili neizvjesnosti, pronalazi inspiraciju u prisutnosti svojih najmilijih.
Tekst opisuje duboku vezu između Marije i njezina unuka, ističući veselje koje dijele dok provode vrijeme zajedno. Marija se divi Veričinoj snazi i spremnosti da se posveti životu unatoč svim izazovima.
