Polako ulazimo u Uskršnji post, vrijeme kada se posti punih 40 dana do samoga Uskrsa. Sve je veći broj osoba koje žele da poste, ali isto tako imamo onih kojima je ovo prvi puta, pa bi bilo lijepo da znaju neke osnovne stvari o samome postu. 

U pravoslavnoj tradiciji, post nadilazi puko suzdržavanje od određene hrane. Također uključuje suzdržavanje od negativnih misli i djela. Ograničavanjem unosa hrane pojedinci doživljavaju osjećaj mentalne i emocionalne smirenosti. Kontinuiranim postom dolazi se do stanja smirenosti, izbacivanja toksina i jačanja imunološkog sustava. Tijekom razdoblja posta izbjegavaju se određene namirnice, osobito one bogate mastima. Neki ljudi možda sumnjaju u post, stoga je korisno pregledati neke smjernice kako sezona posta počinje. Otac Arsenije Arsenijević, starješina hrama Vaznesenja Gospodnjeg u Beogradu, u jutarnjem programu Prve govorio je o pravilima i svrsi posta.

Na tvrdnje verskog analitičara o uzdržavanju od gledanja serija za vreme posta, otac Arsenije je dao dodatno objašnjenje, rekavši da post služi kao kondicioni oblik i duše i tela, kao što je trening sportista.

Odlomak: Jesu li oni jedini? Kada govorimo o postu, on ne podrazumijeva samo fizičko uzdržavanje od hrane. Ono što je uistinu važno je kako koristimo post kao odskočnu dasku za našu sveukupnu podršku. Baš kao što sportaš prolazi kondicijski trening kako bi pokazao svoje vještine, post nas na sličan način priprema. Čin odricanja, duhovni aspekt, omogućuje nam da se svojim djelovanjem približimo Bogu i udaljimo se od svega što nam priječi put.

Naš cilj je usmjeriti naše misli prema Bogu. Konstantna uronjenost u vijesti, serije, utakmice i druge oblike zabave, kao i preplavljenost informacijama, mogu opteretiti pojedinca. Iako možda nije popularno to izražavati u informativnom programu, važno je da pojedinci pronađu mir, saberu svoje misli, angažiraju se u molitvi, čitaju duhovnu literaturu, prisustvuju vjerskim obredima i sudjeluju u pričesti. Kroz te prakse čovjek može iskusiti transformativnu snagu života”, objasnio je. Na početku posta ljudi mogu osjetiti nervozu i nemir zbog izostanka poznate hrane. Otac Arsenije umiruje da su ove vrste stresa normalne pojave, čak i izvan razdoblja posta.

Kada osoba pruži čak i mali odgovor, njen život prolazi kroz transformaciju, što često dovodi do osjećaja nemira. To je uobičajeno iskustvo, slično osjećaju nervoze koji se javlja prilikom odlaska na godišnji odmor, a koji popušta tek pred kraj putovanja. Tijelo se opire promjenama i žudi za inercijom, što otežava nagle promjene. Međutim, naša želja da postanemo bolji pojedinci, da odražavamo sliku našeg Stvoritelja, a ne profanog, tjera nas da otkrijemo i prigrlimo ljepotu u sebi, unatoč otporu na koji možemo naići. Ovaj proces je vrlo individualiziran, jer svaka osoba može primijetiti jedinstveni aspekt pravila posta, koja su stroža, a ne laka, i postupno postaju opuštenija. Strogost ovih pravila služi da bi se pokazala razina predanosti koju netko može posvetiti postu, baš kao što to čine svećenici.
Važno je napomenuti da ne mogu svi postiti na isti način. Trudnice, bolesne osobe i osobe koje se bave fizički zahtjevnim aktivnostima možda se neće moći pridržavati istih praksi posta. Bilo bi nepravedno i nelogično uspoređivati ​​iskustvo posta nekoga tko radi na polju ili građevini s onim nekoga tko sjedi u uredu.

Tjelesni napori i okolnosti uvelike se razlikuju, te ih je nedopustivo poistovjećivati. Upuštanje u post ne bi trebalo dovesti do osjećaja samozadovoljstva ili uvjerenja da je netko ispunio svoje obveze. Svrha posta se proteže izvan fizičkog područja; služi kao prilika za razmišljanje o vlastitim nedostacima i slabostima. Kroz tu samosvijest shvaćamo da nismo tako savršeni kao što mislimo. Ova spoznaja potiče osjećaj poniznosti i omogućuje nam da razvijemo ljubav i razumijevanje za druge, umjesto da svoja postignuća u postu koristimo kao sredstvo za utvrđivanje dominacije ili kontrole nad drugima.

U ovom kriznom razdoblju bitno je pronaći utjehu i za duh i za tijelo. Jedan od načina da se to postigne je kroz post i duboku kontemplaciju božanskog. Čineći to, možemo iskorijeniti strah iz naših srca, jer se možemo utješiti u prisutnosti Boga, koji nas čuva i štiti. Kroz ovu praksu možemo pobijediti našeg najvećeg protivnika i staviti svoje povjerenje u Boga, u konačnici ojačati sebe i poboljšati svaki aspekt našeg života.

Oglasi