Rođena 13. svibnja 1717. u Beču od cara Karla VI. i Elizabete Kristine od Brunswick-Wolfenbüttela, Marija Terezija preuzela je titulu nadvojvotkinje Austrije u dobi od 23 godine. Zajedno sa svojim suprugom Franjom I. upravljala je Austrijom, Mađarskom i Češka Republika.

Nakon preuzimanja prijestolja, Austrija se uplela u Rat za austrijsko naslijeđe i Sedmogodišnji rat, što je rezultiralo značajnim ekonomskim poteškoćama. Marija Terezija provela je razne vojne i obrazovne reforme, kao i brojna građanska poboljšanja u Beču. Međutim, njezina vjerska i moralna netrpeljivost dovela je do protjerivanja 20.000 Židova iz carstva. Osim toga, osnovala je Sud čednosti, koji je izrekao stroge kazne, uključujući smrt. Zanimljivo je da Marija Terezija nikada nije dobila službenu titulu carice, budući da je njen suprug Franjo Stefan bio na položaju cara. Tek kada je on stupio na prijestolje Svetog Rimskog Carstva, Marija Terezija je dobila titulu carice, doduše kao careva supruga.

Unatoč očekivanjima da će se odreći vlasti svom suprugu, a kasnije i sinu Jozefu, koji su bili službeni vladari Austrije i Češke, Marija Terezija je prkosila konvenciji i ostala apsolutna vladarica svojih teritorija, čime je postala jedina vladarica u povijesti Habsburške Monarhije.

Uz pomoć svojih ministara Marija Terezija pokrenula je mnoštvo reformi, promičući i provodeći promjene koje su imale dubok utjecaj na Austriju. Obrazovanje i financije doživjeli su značajne transformacije, dok su se aktivno poticali napredak trgovine i poljoprivrede. Jedna značajna reforma bilo je uvođenje obveznog školovanja za djecu od 6 do 14 godina, čime je obrazovanje postalo dostupno svima. Nadalje, inicijative Marije Terezije potaknule su rast tvornica u Austriji.

Provela je napore za modernizaciju unutar vojske, restrukturirala državnu riznicu i financijski sustav te stala na kraj okrutnoj praksi lova na vještice i mučenja. Unatoč svojim čvrstim vjerskim uvjerenjima, aktivno je radila na uspostavljanju prevlasti države nad crkvom. Dok su neki od njezinih suvremenika možda sumnjali u njezine intelektualne sposobnosti, Marija Terezija je posjedovala osobine koje su bile visoko cijenjene kod monarha – ljubaznost, racionalnost, odlučnost i spremnost da prizna stručnost svojih savjetnika i prizna vlastite pogreške. Godine 1736. Marija Terezija sklopila je brak s vojvodom Franjom Stefanom, a brak je bio neuobičajen jer je mladoženja bio stanovnik bečkog dvora od svoje petnaeste godine, što je bilo prilično neuobičajeno.

Ljubav Marije Terezije prema mužu bila je iskrena, što ju je izdvajalo od većine pojedinaca njezina doba. Unatoč nevjeri s obje strane, njihov brak ostao je nepromijenjen. Duboka veza para bila je ukorijenjena u dubokoj, bezvremenskoj ljubavi koja je nadilazila puku fizičku privlačnost.

Tijekom svoje vladavine, Franz I. je imao prvenstveno simboličan položaj, jer je Marija preuzela primarne odgovornosti upravljanja državom. Jedan značajan aspekt njegove ostavštine je njegov velikodušni dar supruzi za njezin rođendan: zoološki vrt koji i danas stoji kao najstariji te vrste na svijetu, a nalazi se na tlu dvorca Schönbrunn u Beču.

Iako su Franz i Marija bili u izvanbračnoj zajednici, njihova se zajednica smatra blaženom. Tragično, Franz I. neočekivano je preminuo 18. kolovoza 1765. vraćajući se s opere u Innsbrucku. Nakon njegove smrti, njihov najstariji sin Jozef izabran je za cara Svetog Rimskog Carstva i, zajedno sa svojom majkom, vladao je sve do caričine konačne smrti.

U razdoblju od dva desetljeća Marija Terezija doživjela je razoran gubitak muža, svog pouzdanika i jedinog predmeta njezine ljubavi. Kroz to vrijeme, Marija Terezija je također rodila nevjerojatnih ukupno 16 potomaka, od kojih je impresivnih 13 uspješno nadmašilo nesigurnost djetinjstva. Među svojim potomcima, Marija Terezija je bila blagoslovljena s jedanaest kćeri i pet sinova.

Marija Terezija nije znala za predah! Gotovo svaka trudnoća koincidirala je sa sukobom koji je bjesnio unutar golemog prostranstva njezinog kraljevstva. Konvergencija rata i rađanja bila je neizbježna. Unatoč njezinoj želji da se upusti u bitku, caricu su neprestano ometale njezine neprestane trudnoće.

Čak i nakon što su joj djeca odrasla i odselila se, ostala je odana i njegovana majka. Svaki tjedan, bez greške, pisala bi im pisma, čvrsto vjerujući da još uvijek ima vlast nad njima, čak i ako su bili carevi i kraljice. Zapravo, značajan dio svog života posvetila je pronalaženju prikladnih supružnika za svoju djecu. Usred svog angažmana u vojnim pohodima i državnim poslovima, neumorno je vodila pregovore za njihove brakove.

Cijelo vrijeme svog postojanja vodila je bespoštednu borbu protiv neetičkog ponašanja. Sud nevinosti, institucija koju je ona osnovala, vodio je suđenja pojedincima koji su se bavili prostitucijom, preljubom, sodomijom i homoseksualnošću. Kazne su varirale od bičevanja do smrtne kazne, iako se podrazumijeva da su njezini brojni ljubavnici bili izuzeti od takvih posljedica.

Oglasi