Detekcija nanoplastike je nekada bila težak zadatak, ali napredak u naučnim tehnikama sada je olakšao ispitivanje nivoa nanoplastike u vodi i okolnom ljudskom okruženju.
Nedavna studija koju su sproveli istraživači sa Kolumbijskog instituta otkrila je alarmantne nalaze. Naime, u uzorcima flaširane vode otkrivene su značajne količine ove opasne tvari, koja predstavlja potencijalnu prijetnju dobrobiti i opstanku potrošača.
Prema studiji objavljenoj u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, otkriveno je da se u prosječnoj litri flaširane vode može pronaći približno 240.000 detektabilnih fragmenata nanoplastike. Ovo istraživanje nam pruža vrijedne podatke o prisutnosti nanoplastike u našoj vodi za piće.
Sky News je izvijestio da su naučnici uspješno upotrijebili dvostruki laserski mikroskop za identifikaciju i klasifikaciju sitnih submikrometarskih čestica poznatih kao nanoplastika. Ove čestice su čak manje od mikroplastike.
U nedavnoj studiji sprovedenoj u Sjedinjenim Državama, istraživači su ispitali tri dobro poznata brenda flaširane vode (brendovi nisu navedeni). Rezultati su otkrili da svaka litra vode sadrži značajnu količinu čestica, u rasponu od 110.000 do 370.000. Zanimljivo je da je 90% ovih čestica identifikovano kao nanoplastika, dok je preostalih 10% klasifikovano kao mikroplastika.
Utvrđeno je da boce sadrže sedam najčešće susrećenih vrsta plastike, kao što su polietilen (PE) i polietilen tereftalat (PET), koji se obično koriste u proizvodnji boca za vodu, kao i polistiren (PS) koji se koristi u proizvodnji kontejnera od stiropora. Međutim, najčešća otkrivena plastika je poliamid (PA), varijanta najlona.
Uprkos činjenici da ovih sedam vrsta plastike čini samo 10% nanoplastike otkrivene u vodi, sastav preostalih 90% ostaje nepoznat istraživačima. Ovisno o specifičnim vrstama, potencijalno bi moglo biti desetine miliona nanoplastike prisutnih u svakoj litri.
Kako prenosi Tanjug, toksikologinja Fibi Stejplton izrazila je nesigurnost u pogledu nivoa opasnosti koju predstavlja nanoplastika i stepena njihovog uticaja. Istraživanja su trenutno usmjerena na razumijevanje kako ove čestice utiču na ćelije sisara, uključujući i ljude.
Prilikom skladištenja i transporta, vjeruje se da materijali za pakovanje boca mogu sadržavati PET i PE, koji se mogu osloboditi. S druge strane, preostalih pet plastičnih masa se obično unosi prije ili tokom proizvodnje vode.
U izjavi, glavni autor studije Naijin Kian napomenuo je da obilje otkrivenih čestica nije iznenađujući nalaz.
Koncept sugerira da kako se stvari smanjuju, njihova količina se proporcionalno povećava.
Američka nevladina organizacija “Dan Zemlje” objavila je da godišnja potrošnja flaširane vode u Sjedinjenim Državama iznosi nevjerojatnih 50 milijardi boca. Prethodna istraživanja su se fokusirala na prisustvo plastičnih čestica u ovim flaširanim vodama, a studija provedena 2018. godine otkrila je u prosjeku 325 mikroplastičnih čestica po litri. Važno je napomenuti da ova konkretna studija nije uzela u obzir prisustvo nanoplastike.
Prema studiji objavljenoj u časopisu Environmental Science and Technology 2023. godine, pojedinci koji dnevno konzumiraju dvije litre flaširane vode nesvjesno konzumiraju zapanjujući broj nanoplastike, dostižući otprilike kvadrilion godišnje.
Prirodne barijere tijela ne mogu se porediti sa infiltracijskim mogućnostima nanoplastike, jer mogu bez napora proći kroz krvotok, pluća, srce, pa čak i mozak. Iako je naše razumijevanje ovog fenomena i dalje ograničeno, naučnici izražavaju zabrinutost da bi nanoplastika mogla predstavljati veću prijetnju od svojih većih kolega, mikroplastike. Ova povećana opasnost proizlazi iz njihove povećane reaktivnosti, rasprostranjenosti i sposobnosti da prodru u različite regije u tijelu. Upala probavnog sistema i neravnoteža ćelija i tkiva su među štetnim efektima koji se pripisuju izloženosti nanoplastici. Štoviše, nedavno istraživanje provedeno 2021. godine povezalo je nanoplastiku s razvojem metaboličkih poremećaja. Konkretno, polistirenska nanoplastika je povezana s povišenom stopom smrtnosti, smetnjama u rastu, reproduktivnim abnormalnostima i gastrointestinalnim problemima.
Prethodne studije su otkrile široko rasprostranjeno prisustvo nanoplastike na različitim lokacijama, od evropskih gradova do Sibira i Antarktika, čak i otkrivene u tkivu dagnji kupljenih na italijanskom tržištu. Uprkos njihovoj sveprisutnosti, sitnost ovih čestica otežavala je pružanje dokaza o njihovom postojanju do nedavno.
