U bliskoj budućnosti navršit će se dvije godine od odlaska proslavljene srpske nogometne legende Siniše Mihajlovića. Njegova bitka protiv raka trajala je iscrpljujućih pet godina, naposljetku odnijevši njegov život. Sada se zadubimo u priču o njegovim formativnim godinama, poglavlju koje je bilo daleko od idiličnog i ispunjenog teškoćama.
Rođen u Vukovaru u Hrvatskoj, Siniša Mihajlović bio je vrlo cijenjen nogometaš i trener koji je ponosno prigrlio svoje srpske korijene. Unatoč kritikama medija u susjednim regijama, ostao je nepokolebljiv u svojoj lojalnosti Srbiji tijekom cijele svoje karijere. Mihajlović je otvoreno priznao svoje naslijeđe, iako je rođen u “mješovitom” braku. Tragično, podlegao je leukemiji sredinom prosinca, označivši kraj života ispunjenog značajnim poteškoćama. Jedna od takvih nevolja bilo je razaranje doma od strane najboljeg prijatelja Hrvata tijekom rata.
Tijekom intervjua za B92 Siniša Mihajlović zadubio se u svoje osebujno podrijetlo, priznajući da ne može zanemariti svoje katoličko podrijetlo zbog vjerskih uvjerenja svoje majke. U prošlosti se Mihajlović dosljedno identificirao kao Jugoslaven kad je govorio o nacionalnoj pripadnosti, jer je to bio uvriježeni izraz. Nije se svrstavao ni uz srpski ni uz hrvatski identitet, nego je prigrlio jugoslavenstvo. Mihajlović se toplo prisjetio razgovora s majkom Viktorijom u kojem je tražio razjašnjenje svog identiteta, a ona je samouvjereno tvrdila da je Jugoslaven. Nedvojbeno je najutjecajnija figura u njegovom životu bila majka, koja je svojim čvrstim držanjem vješto obuzdavala nestašne sklonosti mladog Siniše.
Od svoje je majke pokupio vrijedne roditeljske tehnike koje je kasnije primijenio u odgoju svoje petero djece. Tijekom razgovora Siniša je pričao o svojoj odrasloj djeci te istaknuo svoj strog roditeljski pristup i važnost discipline. Ispričao je asortiman bičeva svoje majke, uključujući onaj drveni koji je koristila za održavanje discipline kad je bio mlad. Iako nikada nije pribjegavala fizičkom kažnjavanju, njezin strogi pogled bio je dovoljan da ga drži pod kontrolom. Siniša je istaknuo nužnost pravila i strukture u roditeljstvu, istaknuvši važnost akademskog uspjeha i organizacije. Kao trener sada ima više fleksibilnosti da provodi vrijeme sa svojom djecom, prati sina na nogometne treninge i vodi kćer na satove tenisa.
Drago mu je vrijeme provedeno u društvu drugih. Još jednom je istaknuo svoj nadaleko prepoznatljiv karakter, nepokolebljivog pratioca kroz karijeru i nasljeđe koje je ostavio iza sebe, a koje je nerijetko izazivalo nezadovoljstvo kod brojnih pojedinaca. Kritike zbog srpskog podrijetla pratile su ga i do Italije. Je li se Mihajlović ikada posramio svoje nacionalnosti? Ovaj poseban slučaj bio je rijetka pojava kada sam osobno osjetio osjećaj srama.
Tijekom mog boravka u Italiji dogodili su se brojni incidenti koji su u meni mogli izazvati osjećaj srama. Međutim, samo sam jednom prilikom istinski doživio tu emociju. Ovaj incident dogodio se tijekom utakmice u Genovi koja je naprasno prekinuta. U tom sam trenutku prvi put osjetio duboki osjećaj stida zbog svog srpskog podrijetla. Ove je riječi Mihajlović izrekao povodom kvalifikacijske utakmice između Srbije i Italije za Europsko prvenstvo 2012. godine, utakmice koja je imala značajan odjek za Nogometni savez Srbije (FSS). Nakon što je preminuo 16. prosinca, Mihajlović je tri dana kasnije položen na groblje u Rimu, okružen svojim vjernim obožavateljima, prijateljima i voljenima koji su se od njega oprostili.
