Ljubavni život poznate pjevačice je uvijek bio interesantan medijima i javnosti. Ceca Ražnatović je kroz svoju karijeru uvijek otvoreno govorila o svojim ljubavnim vezama, o kojima je rado pričala na svaki upit novinara. Ipak, dugi niz godina postojala je neizgovorena zabrana spominjanja jednog od njezinih bivših partnera, Harisa Samardžića. Početkom devedesetih Ceca i Haris Samardžić bili su u vezi, ali je proslavljena folk pjevačica tek nedavno javno progovorila o njihovoj vezi.

U razgovoru je kratko spomenula vezu sa Harom i ispričala kako je od Merlina nabavila pjesmu “Beograd”. Ceca je nedavno otkrila da je imala jedinstveno iskustvo sa Dinom Merlinom, jer je on za nju komponovao pjesmu “Zaboravi”. Njihov susret dogodio se u Švicarskoj, a omogućio mu je Cecin bivši partner koji je imao veze s Dinom Merlinom. Poklonio ju je pjesmom Zaboravi koja joj je odmah odjeknula. Dino Merlin tada joj se povjerio, objasnivši kako je imao na umu duet, ali ga zbog tadašnjih okolnosti nije uspio snimiti. Prepoznavši izrazitu emociju u Cecinom glasu, smatrao je da je ona jedina sposobna da pjesmu oživi. Bilo je zaista nevjerojatno kada je to podijelio sa mnom, pogotovo s obzirom na mojih 20 godina. Iako je riječ o duetu, odabrao sam pjesmu „Beograd“. No, kad sam ga u Beogradu prezentirao Marini Tucaković i Aleksandru Raduloviću Futi, nisu mi dobro odgovorili. Bili su otvoreni za ideju “Zaboravi”, ali ne i “Beograd”.


Unatoč okolnostima, odlučila sam da pjesmu “Beograd” uvrstim u album “Fatalna ljubav”. Oliver Mandić odigrao je značajnu ulogu u tom procesu, jer u tom trenutku nije bilo nikakvih prepreka. Stihovi su duboko odjeknuli, uhvativši srž mojih emocija: „Ovo sjećanje razgrađuje sve u meni, moj voljeni Beograde, zagrli me čvrsto… Glazba i tekst stvoreni su u istom trenutku, pomno spojeni kako bi stvorili bezvremensko remek-djelo. To je neporeciva istina, možda je Merlinovo pamćenje poljuljalo i njegovo sjećanje je drugačije, ali ja nisam zaboravio – to su moje riječi. Ceca je na početku priznala da su ona i Dino Merlin ponovo imali priliku surađivati, ali do toga, nažalost, nije došlo. Tijekom ranih 2000-ih, bio je jedan slučaj kada sam primila poruku od Merlina, ali nažalost, to je bio zadnji put da smo se ikada povezali. Imali smo planove još jednom surađivati, no nakon tog razgovora putevi su nam se razišli i izgubili smo kontakt. Bio je to ugodan razgovor, pun rasprave i prisjećanja. Ono što mi se učinilo intrigantnim je da mi je Dino povjerio sve pjesme. Međutim, kada je došlo vrijeme da objavim te pjesme, oklijevao sam riskirati i potpisati ih.

Tijekom tog vremena napetosti su bile visoke i željela sam izbjeći bilo kakve komplikacije za Merlina. Moja glavna briga bila je osigurati da se ne suoči s problemima. Folk pjevačica je elaborirala početak i završetak svoje suradnje s Dinom Merlinom, a potvrdila je i ljubavnu vezu između Cece i Harisa Samardžića. Međutim Harina priča je potpuno dugačija. Haro i Ceca su 1993. godine otputovali u Žitorad, gdje su posjetili Cecine roditelje. Sa švicarskom dokumentacijom i bez predrasuda, Haro je bio srdačno primljen od Cecinih roditelja, prema njegovom kazivanju. Nepoznate osobe, sakrivene iza vojničke uniforme, orkestrirat će razvod Hara i Cece. Obje osobe su boravile u hotelu “Slavija”. Planirali smo ujutro krenuti za Zürich. Haro Samardžić, trenutno u  vezi s jednom zagrebačkom liječnicom, prepričava potresni događaj koji se dogodio u njegovoj hotelskoj sobi. U početku je pretpostavio da se radi o posluzi u sobu, ali je ubrzo shvatio svoju pogrešku kad je otvorio vrata i zatekao grupu pojedinaca s maskama. Situacija je brzo eskalirala jer su ga počeli fizički napadati, što je rezultiralo gubitkom pamćenja nakon toga.

 

Mučna muka kroz koju je prolazio gotovo tri mjeseca mogla bi poslužiti kao osnova za cijeli roman. Ovih sjećanja Haro se sa zadrškom prisjeća, prisjećajući se svog boravka u logoru “Batković” u neposrednoj blizini Bijeljine. Svaki dan je bio podvrgnut nemilosrdnim batinama i trpio stalnu glad i žeđ. Njegovo se fizičko stanje pogoršalo do te mjere da je težio samo 46 kilograma, a tijelo mu se svelo na puke kosti i kožu. U kampu se jednog jutra pojavila Ceca u pratnji dva džipa. Imala je kratku frizuru i sa mnom nije progovorila ni jednu jedinu riječ. Mene su smjestili u džip s gorilama, dok je ona bila u prvom. U tom su trenutku najmračnije misli preplavile moj um. Naše putovanje zaustavilo se na jugoslavensko-mađarskoj granici. Ceca je tada izašla, dajući mi 1.000 maraka uz putovnicu i ostale dokumente. Dok je ispružila ruku, izgovorila je sljedeće riječi: “Haro, ovo je za tvoj život. Ja ću ostati ovdje. Moraš iskovati svoj vlastiti put… Ovo je najbolji način djelovanja. Ne mogu podnijeti težinu tvoje prisutnosti na mojoj savjesti.

Oglasi