Današnja tema prilično je osebujna i rijetko se o njoj govori u medijima. Nikao ima averziju prema noćnim morama i sanjanju pokojnika. Zanimljivo, kada se probudi iz takvih snova, ostatak dana nalazi se u stanju pojačane sreće. To nas navodi da istražimo što nam preminuli zapravo govore kroz te snove.
Stoljećima je drevna umjetnost oneiromantije bila posvećena istraživanju zamršene prirode snova, uključujući posebnu važnost sanjanja o nekome tko je preminuo. Ovi snovi sadrže mnoštvo tumačenja, uključujući protok vremena, iskustvo tuge i duboke poruke koje pojavljivanje preminule osobe u snu može prenijeti.
Općenito se vjeruje da će, kada osoba sanja preminulu osobu nakon dužeg razdoblja tugovanja, dobiti smjernice ili poruku od preminulih. Međutim, ako se ovaj san dogodi nedugo nakon smrti osobe, malo je vjerojatno da će prenijeti neka duboka učenja i može predstavljati izazove u tumačenju. Osim toga, moguće je da pokojnik šuti u snu, simbolizirajući njihovo trajno postojanje i budnu brigu za sanjara.
Moore sugerira da je tipična pojava da naši preminuli voljeni strpljivo čekaju dok ne završimo s žalovanjem prije nego što pokušaju uspostaviti komunikaciju. Ako ih sretnete u snu, to označava njihov mir i uspješan prijelaz u onostrano carstvo. Svoju će prisutnost obznaniti na različite načine, kao što je poseban miris, treperavo svjetlo ili određena pjesma koja odjekuje s radija.
U trenucima kada se suočavamo s teškim odlukama u životu, često se vjeruje da naši snovi mogu poslužiti kao kanal za naše voljene da izraze svoje nepokolebljivo ohrabrenje.
- Kada ovi glasnici imaju poruku za isporučiti, prihvatit će nekonvencionalan pristup. Unutar carstva snova, njihova će prisutnost poprimiti nepoznati oblik, manifestacija koja je osebujna i ne smije se zanemariti. Ove idiosinkrazije služe kao nepogrešivi signali da njihova upozorenja treba shvatiti ozbiljno. Povremeno se odlučuju za šutnju, suzdržavanje od verbalne komunikacije. Umjesto toga, oni posjeduju sposobnost telepatskog prijenosa poruka dok su u mirovanju. Alternativno, mogu se nasmiješiti i otići, ostavljajući vas s utješnom spoznajom da im je iskreno stalo do vaše dobrobiti.
Unutar naše zajednice kruži zanimljivo vjerovanje da ako preminula osoba uputi poziv da joj se pridruži u snu, to se smatra vrlo nepovoljnim i preporučuje se da odbijemo.
Prisustvovanje sahranama u Srbiji može biti zbunjujuće iskustvo koje izaziva strahopoštovanje, pogotovo ako niste upoznati s lokalnim običajima. Značenje koje se pripisuje prekriženim rukama pokojnika moglo bi vas uhvatiti nespremne. Uobičajeno je provjeriti funkcionalnost sata koji nose na ruci, bilo ručnim navijanjem ili zamjenom baterije. U nekim slučajevima možete čak naići na pokojnika koji u rukama drži mobitel.
Nije neuobičajeno da se osjećate ravnodušno kada naiđete na lutku igračku pored tijela odrasle osobe koja je umrla. Ova tradicija je ukorijenjena u uvjerenju da prisutnost igračke lutke može poremetiti obrazac višestrukih smrti koje se događaju u obitelji unutar godine dana. Etnolog Bojan Jovanović objašnjava da ako u roku od dvanaest mjeseci stradaju dvije osobe iz iste obitelji, smatra se da je taj broj nedovoljan i da mora umrijeti i treća duša da bi se uspostavila ravnoteža. Kako bi spriječili ovaj treći gubitak, ožalošćeni članovi obitelji stavljaju lutku u kovčeg kao zamjenu za trećeg preminulog pojedinca.
Čak iu današnje vrijeme u našim krajevima održava se običaj prinošenja novčanih darova preminulima, tradicija naslijeđena od starih Grka. U skladu s grčkim običajima, vjerovalo se da će pokojnici nadoknaditi lađaru Flegiju što ih je preveo preko rijeke Stiks, što je simboliziralo početak njihovog putovanja u onostrano carstvo.
Danas možemo uočiti postojanje tog akta s obzirom na njegovu praktičnost, posebice u smislu pružanja financijske pomoći obitelji pokojnika.
- U prošlosti su imućni pojedinci koji su živjeli u ruralnim područjima slijedili uobičajenu praksu pokopavanja s vrijednim zlatnim artefaktima. Ova dugogodišnja tradicija bila je duboko ukorijenjena u vjerovanju da su ta blaga bila neophodna za pokojnikov odlazak u onostrano carstvo, što je navelo obitelji da pažljivo biraju najfinije zlatnike. Ipak, kako su godine prolazile, pojavili su se pljačkaši grobova koji su skrnavili grobove u potrazi za vrijednom zlatnom valutom. Posljedično, prevalencija ovog prastarog običaja polako se smanjivala.
Prema analizama stručnjaka, uvriježeno je mišljenje da te tradicije vuku korijene iz drevnih mitova i da su posebno uočljive tijekom priprema za sprovode. Tijekom tog vremena, osobne stvari i “korisne sitnice” poput češljeva stavljaju se u džepove pokojnika, simbolizirajući predanost čovječanstva održavanju reda u svijetu.
U skladu sa srpskim običajima, tradicija je da se u lijes ne stavljaju obiteljske fotografije. Ova dugogodišnja praksa ukorijenjena je u vjerovanju, kako to potvrđuje i cijenjeni etnolog Jovanović, da će Bog, uz dušu preminulog, u carstvo vječnog postojanja prizvati i žive jedinke prikazane na fotografiji. Međutim, ovaj čin predstavlja potencijalnu prijetnju sigurnosti obitelji pokojnika.
- U skladu sa srpskim običajima, dugogodišnja je tradicija da se pokojnici kite u svoje najfinije ruho, što se obično događa prije sahrane. Ovaj prastari ritual ukorijenjen je u vjerovanju da će pokojnici zauvijek ostati u tim odjevnim predmetima, zbog čega se s velikom pažnjom pri odabiru najelegantnije i najsvrsishodnije odjeće jamči da će biti trajno moderna.
U užičkom kraju u Srbiji postoji vjerovanje koje vrijedi u određenim krajevima: ako kućni ljubimac preskoči pokojnika dok mu je lijes otvoren ili mu se približi, doživjet će transformaciju u vampira. Ovo se uvjerenje smatra nepovoljnim, što navodi stanovnike da budu oprezni držeći svoje mačke i pse izvan granica svojih domova. Nadalje, poduzimaju mjere kako bi osigurali da umrli nikada ne ostane sam u kućanstvu. Ova mjera opreza proizlazi iz vjerovanja da bi vrag mogao okupirati tijelo pokojnika, potencijalno dovesti do njihovog uskrsnuća i predstavljati opasnost za žive.
Stavljanje potpuno napunjenog mobitela u džep tog odjela postala je prevladavajuća praksa u posljednje vrijeme, jer se vjeruje da nudi način traženja smjernica od pokojnika tijekom izazovnih trenutaka.
