– Novak Đoković je prije par dana prekinuo svoju dugogodišnju suradnju sa svojim trenerom Goranom Ivaniševićem. Sada se već uveliko piše o tome da će njegov novi trener da bude žena.
U današnje vrijeme puno se šuška oko Nikole Pilića, koji se ističe kao jedan od početnih trenera koji su imali privilegiju raditi s Novakom Đokovićem, najboljim svjetskim tenisačem.
Dokumentarni film Žarka Mirkovića “Nikola Pilić – Legenda” premijerno je prikazan u Domu omladine u Beogradu, a sam srpski teniser bio je uvaženi gost. Pomno biranim riječima iznio je uspomene na svog “teniskog oca”, ostavivši upečatljiv dojam na mnoge koji su se rado sjećali pokojne Jelene Genčić, istinske legende ovog sporta. Pilić i ona dijele odgovornost za oblikovanje Novaka u osobu kakva je danas.
Možete li nešto više o Jeleni Genčić?
- Nažalost, unatoč tome što su je hvalili kao reprezentaciju nekadašnje biti Beograda, ova izvanredna žena nikada nije u potpunosti iskoristila svoje iznimne sposobnosti. Ugledni “New York Times” otišao je čak toliko daleko da ju je proglasio najvećom trenericom na planeti. Doista je obeshrabrujuća pomisao na neiskorišteni potencijal koji je posjedovala. Ne samo da je imala oštro oko za otkrivanje talenata poput Novaka Đokovića, Monike Seleš, Ive Majoli, Mime Jaušovec i Gorana Ivaniševića, već su ti pojedinci ostavili neizbrisiv trag u svijetu tenisa, kako lokalno tako i globalno.
Dok je sredinom 20. stoljeća počela trenirati na teniskim terenima JNA u Beogradu, nije ni slutila da će je njezin put dovesti do rekorderke s 32 naslova najbolje jugoslavenske tenisačice.
Rođena u imućnoj obitelji Genčić, Jelena je bila među ukupno sedmero braće i sestara. Dana 9. listopada 1936. otišla je na svijet u Beogradu, nastanivši se u veličanstvenoj, prostranoj rezidenciji smještenoj na današnjem Dedinju, zajedno s očaravajućim vrtom. Jelenina loza dičila se njezinim djedom Lazarom, koji je obnašao uglednu dužnost srpskog inauguralnog kirurga, dok je njegov brat bio ministar unutarnjih poslova u vladi Nikole Pašića. Naime, obiteljska obiteljska kuća sada služi kao cijenjeni Muzej Nikole Tesle.
Tijekom 45-godišnje karijere najveća joj je strast bila televizija. Od samog početka Televizije Beograd bila je predani član Kinokluba “Beograd”, sudjelujući kao pomoćnica režije i redateljica u raznim emisijama, uključujući Dnevnik i dokumentarce. Iako je imala iskustva i u školskoj redakciji, nikad nije imala priliku raditi u sportskoj redakciji.
Njezini interesi nadilazili su samo sport. Uz uspjehe na sportskom planu, završila je i studij klavira u srednjoj glazbenoj školi. Osim toga, diplomirala je povijest umjetnosti i ponosno diplomirala, vođena osjećajem prkosa. Kad su je pitali o njezinoj strasti prema filozofiji, izrazila je želju da upravlja temom pod svojim uvjetima, odbacujući ideju oslanjanja na druge za objašnjenja.
Svoju strast prema tenisu nikada nije skrivala. Imala je velika očekivanja od svojih polaznika, gurajući ih do krajnjih granica. Kao kapetanica svih ženskih teniskih reprezentacija u Jugoslaviji, dovela je svoj tim do hvalevrijednog četvrtog mjesta na Federation Cupu u Sao Paulu. Ne samo da je bila potpredsjednica Teniskog saveza Jugoslavije i TK Partizan, već je uz podršku princa Aleksandra Karađorđevića došla i do predsjedničke pozicije u Kraljevskom teniskom klubu. Njezina trenerska karijera izgrađena je na njezinim izvanrednim postignućima u tenisu, s 32 naslova bez presedana kao najbolja igračica u Jugoslaviji (i kasnije u Srbiji).
- Osim bavljenja tenisom, strast joj je bio i rukomet. Ne samo da je bila vratarka reprezentacije u “velikom rukometu”, varijanti koja se igrala na nogometnom terenu, već je predstavljala Jugoslaviju na prvom svjetskom prvenstvu u “malom rukometu” održanom na Tašmajdanu 1957., gdje je s ponosom osvojio brončanu medalju. Vrijedi napomenuti da je njezino rukometno umijeće bilo toliko cijenjeno da je dobila nacionalnu mirovinu upravo za svoja postignuća u sportu.
Njezin talent za prepoznavanje potencijala ono je što ju je dovelo do slave. “Rijetko se događa da naiđete na pojedince s kapacitetom da postanu prvaci. No, sa sigurnošću mogu reći da će Monika Seleš i Novak Đoković nedvojbeno dosegnuti vrhunac svojih sportova. Postoji određena nematerijalna kvaliteta koja ih izdvaja, a Jelena posjeduje sposobnost da to prepozna”, rekla je Jelena. Monika Seleš bila je tenisko čudo u koje je Jelena polagala sve nade. Bez riječi oproštaja nestala je, napustila domovinu i nikad se više za nju nije čulo.
Novak se upoznala s tenisom tijekom teniskog kampa kada je imala samo šest godina. Njezin urođeni talent za sport odmah je bio vidljiv onima oko nje.
Prema njegovim riječima, obitelj Đoković je sportski orijentirano kućanstvo koje savršeno spaja posao i slobodno vrijeme, omogućujući im da maksimalno iskoriste vrijeme provedeno u planinama. Tijekom razgovora s Noletovim roditeljima o njegovom prvom teniskom pohodu, Jelena je iskreno progovorila.
- Nakon što sam svjedočio iznimnom talentu njihova sina, dao sam im hrabru izjavu, usporedio sam ga s legendarnom Monikom Seles i prognozirao da će do 17. godine biti među pet najboljih igrača svijeta. Njihova reakcija na moju tvrdnju bila je zaprepaštena, a u retrospektivi shvaćam da su morali sumnjati u moj razum.
Novaku je Jelena bila ne samo učiteljica nego i izvor inspiracije. Kao dijete, dijelili smo snove o tome kako će on trijumfalno podići trofej Wimbledona, jer on ima najveći značaj u svijetu tenisa. Upravo zato žudim vidjeti ga kako u rukama drži tu žuđenu šalicu.
Igrom sudbine, želja im je ispunjena kada je Đoković trijumfalno podigao svoj inauguralni trofej prvaka Wimbledona u lipnju 2011.
Bez sumnje, imao sam nepokolebljivu sigurnost da će izaći kao pravi prvak. Dokazi su mi bili kristalno jasni. Njegova nepokolebljiva predanost, pedantnost i, što je najvažnije, njegov urođeni talent bili su neosporni. Uložili smo nebrojene sate napornog rada, ali smo se pobrinuli da nađemo vremena za uživanje i razonodu.
Značenje Novakovih intervjua daleko je nadilazilo puko priznanje njezine ispravnosti. Za nju je to imalo puno dublje značenje jer je izričito izjavio da bez nje ne bi dosegao svoj status najboljeg svjetskog tenisača. U dirljivoj gesti, Đoković je osobno dostavio Wimbledonski pehar u dom Jelene Genčić, trenerice koja ga je oblikovala u izvanrednog sportaša kakav je danas – neusporedivog prvaka svijeta tenisa.
- U 77. godini života, nažalost, 1. lipnja 2013. godine u Beogradu je preminula Jelena Genčić. Nakon njene smrti, tri godine kasnije pokrenut je pokret da se oda počast njenoj zaostavštini preimenovanjem stadiona “Tašmajdan” po njoj. Tijekom komemoracije majka Novaka Đokovića pročitala je pismo koje je on napisao svom prvom učitelju tenisa.
Vaš utjecaj na svijet tenisa je nezaboravan. Svatko od nas koji danas drži reket duguje vam zahvalnost. Obvezujem se da ću tvoje ime prenijeti budućim generacijama, osiguravajući da tvoj duh zauvijek ostane na teniskim terenima. Iako Jelena Genčić možda više nije s nama, njezina je prisutnost vječna. Njezina mudrost i dalje odjekuje u mojim mislima i neizmjerno sam joj zahvalan za sve što je učinila za mene i moje voljene. Jeco, volim te.
