– Alhajmer je definitivno bolest, za koju uopšte ne znate kada će da počne. Samo krenete da zaboravljate, a niste niti svjesni da ste upali u kandže same bolesti. Mi danas govorimo o ovoj bolesti iz ugla stručnjaka i doktora koji se bave ovim dijagnozama.
Tek 70 godina nakon svog prvobitnog opisa 1906. godine, Alchajmerova bolest je priznata kao vodeći uzrok demencije i značajan doprinos smrtnosti. Među osobama starijim od 60 godina, prevalencija demencije iznosi 5 do 7 posto, što je čini trećim stanjem po učestalosti nakon kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih i malignih bolesti.
- U Evropi se procjenjuje da je oko 7.302.000 osoba zahvaćeno demencijom, pri čemu je Alchajmerova bolest preovlađujući oblik, koji pogađa otprilike 60-80% onih kojima je dijagnosticirana demencija. Dr Gorica Đokić, neurolog, pruža sveobuhvatan uvid u bitne aspekte Alchajmerove demencije.
Kako se kognitivne promjene koje se javljaju s godinama razlikuju od simptoma povezanih s Alchajmerovom bolešću?
- Suptilne varijacije između kognitivnih promjena tipično povezanih sa starenjem i simptoma Alchajmerove bolesti mogu se razlikovati od pojedinca do pojedinca. Alchajmerova bolest, progresivni poremećaj mozga, započinje svoj tok prije pojave kliničkih indikacija.
Manje od 1% osoba s dijagnozom Alchajmerove bolesti posjeduje genetsku mutaciju ili u genu amiloidnog prekursorskog proteina (APP) ili gena presenilina 1 i 2. Ako pojedinac naslijedi mutaciju APP ili presenilina 1, razvoj Alchajmerove bolesti je zagarantovan. U slučaju nasljeđivanja presenilin 2 mutacije, postoji 95% vjerovatnoće razvoja bolesti. Obično će osobe s bilo kojom od ove tri mutacije iskusiti simptome Alchajmerove bolesti prije nego napune 65 godina.
Prisutnost dodatnog hromozoma 21 kod osoba s Downovim sindromom ih stavlja na veću osjetljivost na Alchajmerovu bolest, jer ovaj dodatni hromozom nosi gen odgovoran za proizvodnju APP, što dovodi do povećane akumulacije beta-amiloidnih fragmenata u mozgu.
- Primarni faktori koji povećavaju vjerovatnoću razvoja kasne Alchajmerove bolesti uključuju stariju dob, porodičnu anamnezu bolesti i prisustvo APOE-e4 gena (uz mogućnost da su posljednja dva faktora rizika sinonimi). Pojedinci koji imaju roditelja, brata ili sestru ili rođake sa Alchajmerovom bolešću su pod većim rizikom od razvoja ovog stanja u poređenju sa onima koji nemaju bliske članove porodice koji su pogođeni bolešću.
Apolipoprotein E, sintetiziran genom APOE, igra ključnu ulogu u vezivanju lipoproteina koji prenose kolesterol i druge lipide u krvotok. Naslijeđen od oba roditelja, svaki pojedinac posjeduje jednu od tri varijacije APOE gena – e2, e3 ili e4. Najčešća varijanta je E3. Dok varijanta E4 povećava podložnost Alchajmerovoj bolesti, varijanta e2 smanjuje vjerovatnoću razvoja ovog stanja.
Bolest se manifestuje sledećim simptomima:
- Alchajmerovu demenciju karakteriše niz simptoma, uključujući gubitak pamćenja koji remeti svakodnevni život, poteškoće u rješavanju problema i planiranju, izazove u obavljanju poznatih zadataka, zbrku s vremenom i mjestom, probleme s prepoznavanjem slika i prostornih odnosa, poteškoće s jezikom u govora i pisanja, pogrešnog postavljanja stvari, smanjene sposobnosti procjene, povlačenja s posla ili društvenih aktivnosti, promjene raspoloženja i ličnosti, te prisutnost bihejvioralnih i psiholoških simptoma, koji pogađaju značajnu većinu osoba s ovim stanjem.
Raspitujući se o povezanosti zaborava u svakodnevnim poslovima, kao što su zaboravljanje stvari ili zaboravljanje svrhe ulaska u drugu prostoriju, i demencije, konsultovali smo se sa dr. Đokićem. Iako ovaj zaborav može biti rana indikacija kognitivnog pada povezanog s Alchajmerovom bolešću, on ne znači isključivo demenciju, jer druga stanja također mogu manifestirati kognitivne simptome. Anksioznost je, posebno, preovlađujuće stanje povezano sa kognitivnim oštećenjima.
