Recite nam, koliko znate poznatih osoba iz svijeta estrade, koji su jako dobro funkcionisali i na polju politik,e, ali i za nikrofonom, i to onim pjevačkim? Jako je malo takvih osoba, ali u Srbiji imamo jednu jako poznatu ženu, koja čeg da se dotakne, to pretvara u suvo zlato.
S nepune tri godine sve je osvajala svojim očaravajućim glasom, izazivajući trenutnu stanku u vremenu. Nije to bila puka slučajnost, jer se činilo da je sve u njezinu životu bilo savršeno orkestrirano. Iako je podrijetlom iz Jugoslavije, njezino nasljeđe seže od Slovenije do Niša. Unatoč magisteriju, njezin pravi poziv leži u glazbi. Put kojim je krenula u politiku bio je skup, a nakon brojnih neuspjelih romansi, konačno je pronašla pravu ljubav s policajcem Komlenom, koja je kulminirala njihovom službenom bračnom vezom. Vrhunac njihove ljubavne priče je njihov voljeni sin Stefan.
Jedne sunčane subote, točnije 15. siječnja, ušla sam u svijet zime u beogradskom rodilištu koje se nalazi u Višegradskoj ulici. Sunce, stalno prisutno u mom životu, dočekalo me po dolasku. Moje najranije sjećanje, u dobi od tri godine, uključuje nezaboravan nastup pjevanja na brodu koji je plovio prema Mljetu. Vjetar je žestoko puhao, zbog čega su turisti potražili utočište na palubi. Ne pokolebavši se, otpevao sam himnu “Hej, Slaveni” s takvim guštom da je sve natjeralo da ustanu sa svojih mjesta. Čamac se zaljuljao naprijed-natrag, i baš kad su se ponovno smjestili, pustio sam još jednu snažnu izvedbu, potaknuvši sve da ponovno skoče na noge!
Koktel i ja smo krenuli na naš glazbeni put i ubrzo su nam počele stizati ponude od renomiranih ljudi koji su prepoznali naš talent. Posebno nas je zapazio Nikola Kojo i dao nam priliku da nastupamo u njegovom klubu “Sinema”, gdje je on bio suvlasnik. Popularnost nam je rasla kako su nas zvali i drugi renomirani objekti kao što su “Stupica” i “Cabaret Rose”. Bio je to vrtlog uzbuđenja, jer su ljudi bili apsolutno očarani našim nastupima. Imali smo privilegiju pjevati u Beogradu svaki dan, zabavljajući publiku od 700-800 oduševljenih slušatelja. Ti su prostori u to vrijeme smatrani oličenjem ekskluzivnosti, a ja s ponosom mogu reći da sam bila vladajuća kraljica klubova kasnih devedesetih. Na kraju su drugi slijedili primjer i ja ih pohvaljujem za njihov uspjeh. Minimaks nas je jednom zvao Jelena i Kokel band, unatoč tome što su članovi benda inzistirali da smo grupa. Imao je jedinstvenu viziju za nas. Ubrzo sam donio odluku da se raziđem s bendom.
Upoznavši Nenu i Zorana Lekovića s Koktel bendom, stekao sam privilegiju da izvodim renomirane pjesme poput “Nisam više zaljubljen” i “Svetica”. Moje suradnje proširile su se i na cijenjene pojedince poput Marine Tucaković, Arsena Dedića i Kemala Montena. Čak sam imao priliku i gostovati na koncertima uz Acu Lukasa i Baju Malog Knindžu. Međutim, 2008. godine globalna ekonomska kriza uzela je danak u glazbenoj industriji, što je rezultiralo smanjenjem mogućnosti i nedostatkom hitova. Odlučan iskoristiti svoju akademsku pozadinu, koja uključuje magisterij iz sportskog menadžmenta, odlučio sam istražiti druge mogućnosti. Živo se sjećam starog DIF-a, odakle je moj otac bio umirovljen, i došao sam da se raspitam o mogućem zaposlenju. Nažalost, obaviješten sam da nema slobodnih pozicija.
Kao dio svoje uloge, morao sam posvetiti značajnu količinu vremena proučavanju različitih predmeta, uključujući pravo. Jedno od najizazovnijih iskustava dogodilo se 2014. godine kada su naše krajeve pogodile razorne poplave. Kao odgovor, preuzeo sam na sebe da predstavljam našu instituciju i ponudim pomoć pogođenima. Na pitanje kako mogu pomoći, upućeno mi je da udomim izbjeglice iz Obrenovca. Zbog toga je 130 osoba potražilo utočište u objektu DIF-a, gdje smo im osigurali prostirke za spavanje. Situacija je bila slična ratnoj zoni. Srećom, manastir Slanci nas je velikodušno opskrbio hranom, a pomogle su nam i organizacije poput Crvenog križa i mojih kolega. Naime, Viki Miljković i Tašket su velikodušno donirali potrepštine za bebe, a podršku su pružili i Braj, Goc, Bora Drljača, Rade Jorović, Karamela i mnoge druge kolege.
Pozdravljam njihove postupke. Nakon podjele besplatnih kartica za vježbanje, koju su financirali porezni obveznici, neki su me pojedinci dočekali s nožem, dok su drugi pokušali odvratiti pozornost. Ovo me iskustvo natjeralo da brzo sazrijem. S kamerom BBC-a stigao je i tadašnji ministar zdravstva Lončar koji je izazvao pozornost domaćih i svjetskih medija. Bila mi je čast ugostiti ih. Unatoč tome što nisam sudjelovao ni u kakvom pjevanju, o mojoj je prisutnosti pisalo u svim novinama. Kao i uvijek, solidarišem se s novinarima.
Unatoč izazovima povratka na pozornicu, marljivo snimam jednu pjesmu za drugom. Biljana Spasić mi je ljubazno ustupila pisani tekst, a uz to smo moj klavijaturist Buco i ja osnovali studio u kojem proizvodimo glazbu za brojne kolege glazbenici. Naša se suradnja proširila i na stvaranje skladbe za talentiranu mladu ženu koja sudjeluje na Euroviziji.
Postoje brojna žaljenja koja nosim, kao što je to što se nisam klonio negativnih pojedinaca, što nisam preispitao određene situacije pronicljivijim okom i što nisam stavio veći teret na sebe. Međutim, da mi se pruži prilika, rado bih ponovno proživio ovo postojanje. Postoji posebna pjesma pod naslovom “Zašto si rođen kasno” koja duboko odjekuje u mene. Iznad svega, veliku utjehu pronalazim u melodijama koje osmišljava Gabi Novak. Ove pjesme posjeduju neporecivu istinu koja govori mojoj srži. Sudbina mi je priredila jedinstveni susret u kojem se nalazim u lirskom dvoboju Arsena Dedića, sukobu koji zrcali srž mog života. Ipak, važno je priznati da se ne može živjeti samo od takvih sastava; stoga sam se osjećao prisiljenim snimiti više suvremenih djela.
Želja mi je ostaviti za sobom nasljeđe kao vječni ratnik, višestruka osoba sposobna postići sve. U mom rječniku nema izraza “ne znam”, “neću” ili “ne mogu”. Za druge je ključno da shvate da svestranost nije stvar izrugivanja, već divljenja. Oni koji posjeduju takvu sposobnost prilagođavanja obično žive dulje jer imaju duboku ljubav prema životu. Osim toga, nadam se da će moje pjesme razveseliti i druge, da će postati dio rođendanskih proslava i da će netko iz dubine vremena iskopati neki moj stih i dati mu novi život. Neka izdržim kroz snagu glazbe.
