Reper Dragomir Despić Desingerica od početka svoje karijere neprestano plijeni javnost, a nedavno je izazvao veliku pomutnju pljunuvši djevojci u usta tijekom nastupa, što je izazvalo opću osudu.
Unatoč njegovoj reputaciji da pruža intenzivne i snažne izvedbe tijekom svojih nastupa, čini se da je ovaj put nadmašio čak i vlastita očekivanja. Desingerica je nedavno priznao da je pravi izazov parirati njegovoj razini intenziteta.
Iskreno, prilično je izazovno jer je privatnost luksuz koji nikad nemam. Čak i oni oko mene koji su navikli na to osjećaju isto: “Kvragu, težak je ovakav život.” Pokušavam uzeti trenutak da se opustim, sunčam se, ali oni žure, plivaju, trče i viču. Samo želim sjediti s prijateljima i popiti piće, ali oni stalno napadaju moj osobni prostor. Nemojte me krivo shvatiti, cijenim ljubav i sve, ali ponekad to postane porazno. Ne mogu odvojiti ni sekundu za sebe. A kad uspijem izaći, moram se dotjerati… recimo da je to cijela produkcija. (smijeh) Ipak je potrebno ako želim uživati u mirnom obroku. To je reper naglasio.
Kako bi zaštitio svoju privatnost, Desingerica se često prerušava kako bi prikrio svoj pravi identitet.
Doista, doživio sam osjećaj paranoje kad sam se prvo usudio ući u gomilu pojedinaca. Okružilo me otprilike 10-15 ljudi, neki su izgleda bili studenti, iako ne mogu sa sigurnošću reći. To je ona faza života u kojoj kao da me vrijeme sustiže… Dok prolaze, diskretno promatram, pazeći da nitko od njih ne skrene pažnju na mene. Začudo, čini se da nitko ne primjećuje moju prisutnost, možda zbog mog neprijateljskog ponašanja. U ovom trenutku grabim priliku za snimanje selfija i bavim se svim aktivnostima koje poželim. Nevjerojatno je koliko sam neupadljiv, jer me nitko ne prepoznaje, unatoč mojoj slavi.
Pri ulasku u restoran ne postoje posebne povlastice. Osoblje oklijeva, nesigurno ima li slobodnog mjesta, a njihova nevjerica nailazi na glasno negodovanje. (smijeh) Zanimljivo je kako se sada osjećam potpuno drugačije, golemo olakšanje. I nije samo zato što sam neprivlačan do te mjere da me ljudi izbjegavaju pogledati. Kad govorim, čini se kao da drugi to tumače kao objavu kaosa, ali u njihovoj naklonosti prema meni ipak ima dobrote. Međutim, postoje određene granice na kojima se počinjem osjećati pomalo psihički, na kojima se više ne uklapam u kalup normale. Zato žudim za samoćom, ne zato što se bojim da će mi se nešto dogoditi, već zato što ljudi znaju biti nevjerojatno agresivni.
Na upit o postojanju anksioznog stanja odgovorio je sljedećim riječima:
– Apsolutno, a djevojke znaju biti prilično… nepredvidive. Mislim, inače sam prijateljski nastrojen, ali tu i tamo ti, niotkuda, priđe tip, zgrabi te, poljubi te u usne i počne plakati i tresti se. To je stvarno uznemirujuće. A onda, samo mi treba malo vremena nasamo da sve obradim.
Despić na početku nije očekivao tako snažan odjek publike, što se malo odrazilo na njegovo psihičko stanje.
Ne mogu odrediti jesam li u određenom stanju ili ne. Međutim, bavim se svojim poslom s namjerom da postignem željeni ishod, iako nisam siguran u njegov krajnji vrhunac. Ipak, svom poslu pristupam s nepokolebljivom predanošću i intenzitetom. U početku sam zauzeo opušten i bezbrižan stav, ali sam podcijenio mogući utjecaj koji bi to moglo imati na moje psihičko stanje. To me je dovelo do trenutaka depresije i raznih emocionalnih stanja koja nisam očekivao.
Traženje pomoći psihijatra
Potrebna mi je pomoć jer sam najsposobniji psihoterapeut. Što bi mi uopće mogao reći? Da posjeduje ikakvo znanje, zadržao bi ga za sebe, ne odajući ijednu riječ. Sposoban sam sam shvatiti mnoštvo stvari. Nikad nisam neugodan, čak ni u trenucima ludila ili kada sam suočen s golemim problemima. Uvijek imam osjećaj veličine. Možda ne cijenim ovaj aspekt, a možda žudim za predajom. Danas sam, na primjer, doživio značajnu uznemirenost zbog raznih problema. No, dok dolazim i sjedam na svoje mjesto, svi na toj plaži počinju zijevati, postupno se približavaju… To mi stvara nelagodu, poput ponašanja risa. Iako ne uživam u tome, takva je priroda ovog zanimanja. Oni koji to rade ispravno pokazat će strpljenje i zaraditi poštovanje onih koji istinski cijene svoj rad. Ove osobe prepoznaju njegovu vrijednost. Koliko god teško bilo, oni se tako ponašaju jer gaje duboku naklonost prema vama.
Jedan od negativnih aspekata tog posla je prisutnost pojedinaca koji dolaze iz skromnih sredina, stječu bogatstvo, a zatim usvajaju potpuno drugu osobu. To uključuje žene koje možda prije nisu iskusile određene stvari u svom životu. Osobno sam to već prošao pa mi nije ništa novo. Uspio sam ostati prizemljen i nepromijenjen cijelo vrijeme. Normalno je da ljudi komentiraju i ja sam svega svjestan. U početku sam se počeo baviti glazbom s namjerom da me ne vole jer mi to služi kao motivacija. To me tjera da radim više i budem jači, da se stalno dokazujem. Međutim, to je na kraju dovelo do toga da su me ljudi pretjerano voljeli i idolizirali moj lik, bez obzira na samu glazbu. Dive mi se čak i stariji ljudi koji možda niti ne slušaju moju glazbu, ali me ipak idealiziraju kao osobu. Divim se predanosti nekoga tko provede 3-4 sata pjevajući, to zaista zaslužuje aplauz. Naprežu svoje glasnice samo da bi drugi pojedinac došao i stvorio vlastitu glazbu. Ova osoba je sam svoj šef, vodi vlastitu etiketu i postiže veliki uspjeh. Prva pjevačica postaje trendseterica, izazivajući pravu pometnju. Mnogi su ih u početku kritizirali i osuđivali, ali razumijem zašto. Prošle sam godine bio u sličnoj poziciji, nešto novo što je trebalo prihvatiti, a suočio sam se s izazovima skeptika. Zanimljivo, naši kolege to nikada nisu dovodili u pitanje, ali znam da će, čim postanemo jednako ili uspješniji, obratiti pozornost, možda se i htjeti družiti s nama. Danas imam puno ljudi koji me podržavaju, ali sjećam se što su prije govorili, možda sada toga nisu svjesni.
