Trenuci koje sam doživio su bili izuzetno neugodni. Iskreno, ni prethodna iskustva nisu bila ništa bolja. Po završetku vojne škole, odmah smo unaprijedjeni prije roka i poslati na raspoređivanje. Za nas starije vojnike, mlađi vojnici pod našom komandom bili su kao naša vlastita djeca. Podrazumijeva se da je gubitak djece kao roditelja neopisiv bol, ali možete li zamisliti ogromnu tugu zbog gubitka više djece? Nakon posljednjeg rata, ostao sam u vojsci šest mjeseci, ali sam na kraju nakon mnogo godina odlučio da se penzionišem. Vojska se previše uplela u politiku i izgubila je nekadašnju čast. Zajedno sa suprugom i dvoje male djece, odlučio sam da napustim vojsku i potražim utočište u stranoj zemlji u kojoj je boravila njena majka. Oni koji su doživjeli sličnu situaciju shvatit će tačno na šta mislim. Za vrijeme mog boravka na toj lokaciji, duvandžinica je bila zatvorena nedjeljom.
Imajući to u vidu, razvio sam rutinu hodanja deset minuta do obližnje općine da kupim cigarete i naše novine. Nakon toga bih pronašao mjesto za sjedenje, uživao u šoljici kafe, prelistao novine, a zatim se vratio u stan. Jedne nedjelje u junu krenuo sam na svoje uobičajeno putovanje. Ulice su bile relativno mirne, sa nekoliko osoba koje su bile prisutne na mojoj strani ulice. Međutim, prišla mi je žena tamne puti i na slomljenom engleskom rekla da njoj i njenoj djeci treba hrana. Možda bih bez mnogo razmišljanja nastavio da prolazim pored nje da u ispruženoj ruci nije držala razglednicu Sarajeva. Pronašli smo mjesto napolju u jedno lijepo, toplo junsko jutro dok sam kupovao cigare. Nakon što joj je ponudila cigaretu iz moje zalihe, prihvatila je i počeli smo razgovarati o njenom porijeklu u Sarajevu.
Međutim, prije nego što sam uspio da se raspitam o bilo čemu, uperila je pogled u mene, a njen pogled kao da je uranjao u dubinu moje duše. Zatim je dala prijedlog za proricanje sudbine, što sam ja ljubazno odbio, izražavajući nevjericu u takve stvari i skori odlazak. Bez straha, insistirala je i ponudila svoje usluge besplatno, navodeći moju inherentnu dobrotu. Nevoljno sam joj dozvolio da nastavi i pažljivo sam slušao kako je započela svoju priču. Dok je govorila, u najmanju ruku me je prostrujao jeziv osjećaj. Bez obzira na to, zadržao sam svoj skepticizam, uprkos tome što su neki aspekti njenih riječi pogodili u meni. Uprkos njenom dalekom porijeklu iz Sarajeva, prvo otkriće koje je otkrila odnosilo se na identitet mojih roditelja.
Nakon toga je nastavila sa svojom pričom i udubljivala se u svoje prognoze za moju budućnost. Uprkos tome što je dala manje detalja, njena zapažanja su bila obilna. U početku je tvrdila da je ponovno susret s mojom bivšom ženom neizbježan, nakon čega je uslijedilo preseljenje u daleku treću naciju. Nakon toga, nastavila je sa ocrtavanjem nadolazećih događaja ne samo za naredne mjesece ili godine, već i za cijeli moj život.
