– Danas se malo dotičemo Nade Topčagić, koja u posljednjih par dnaa ima itekako velikih problema sa zdravljem. Podsjećamo, sve je krenulo od njenog vikenda na Tari, gdje je bila sa Mikicom, koji ionako ima problema sa srcem.

Godine 2010. Mikica se našao u teškoj situaciji kada je bio uključen u mučan incident na skijanju na Jahorini. Život mu je visio o koncu jer mu je desna noga bila u neposrednoj opasnosti, što je potaknulo žestoku borbu zdravstvenih stručnjaka da je sačuvaju. Ono što se činilo kao vječnost, ležao je ozlijeđen na zimskom terenu, napeto čekajući pomoć. Teror koji je doživio tijekom te muke je neopisiv i nikome ga ne bi poželio.

Od same pomisli da bi mi moj voljeni Mikica mogao izmaknuti prožimali su mi jezu i suze su mi tekle iz očiju. To je neopisiva senzacija, osjećaj bespomoćnog promatranja djeteta kako nestaje. Strah koji te obuzme kad shvatiš da im je srce prestalo kucati, kad krvare i kad nisi siguran hoćeš li ih ujutro dočekati žive. Pravo je čudo da sam uspio sačuvati zdrav razum i izdržati. Možete li shvatiti da bih dobrovoljno okončao vlastiti život ako bi moj sin iskrvario? Ne bih oklijevao ni sekunde; Brzo bih sam sebi presudio. Ta me misao izjedala, jer bez Mikice ne bi bilo ni traga od mene. No, nekom božjom intervencijom Bog je uskočio i na tome ću mu biti vječno zahvalan. Moj sin sada napreduje, zrači ljepotom poput lutke, obasut poljupcima svoje obožavane majke.

Sjećanje na njegovo buđenje smatra se njegovim drugim rođendanom, obilježavajući desetljeće od te ključne godine. Iako je to bilo mučno razdoblje, čvrsto vjerujem u Božju moć bez premca. Njegovom intervencijom dobili smo na dar Mikicu, izuzetnu osobu koja je sada roditelj mojih dragih unučadi, koji imaju najznačajnije mjesto u mom srcu. Nada je rado pričala o nepokolebljivoj snazi ​​svog sina, ističući čudesne slučajeve kada su ga medicinski stručnjaci uspješno oživjeli, ne jednom, već dva puta. Živote moga sina spasile su vješte ruke dr. Slavka Ždrale, dr. Mira Stojanovića i dr. Vjerana Saratlića.

  • Ti su ga liječnici, radeći zajedno, uspjeli vratiti s ruba smrti ne jednom, nego dva puta. Miroslav je pretrpio veliki gubitak krvi i srce mu je stalo, ali liječnički tim je kontinuirano davao nove jedinice krvi kako bi ga održao na životu. Iako je postojala mogućnost amputacije desne noge, dr. Ždrale je donio odluku da pokuša ponovno spojiti živac, što se na kraju pokazalo uspješnim.

Ovi doktori su doista moji heroji i neizmjerno ih cijenim što su spasili život mom sinu. Iako se trudim ne razmišljati o traumatičnom događaju, utjecaj Jahorine zauvijek će mi ostati urezan u sjećanje. Nakon incidenta, Nada je došla do nevjerojatnog otkrića – upravo je Marija Šerifović spasila njezinog sina Mikicu, čime mu je u konačnici i život. Zauvijek ću biti duboko zahvalan Mariji dok sam živ. Da nije bilo njezine intervencije, tko zna kakva bi sudbina čekala Mikicu. Svoju pomoć javili su se mnogi pojedinci, među kojima Marinko Rokvic, Snežana Đurišić i Goca Božinovska.

U nevjerojatnom činu dobrote, Marija Šerifović je otišla iznad toga ponudivši da pošalje helikopter nakon što su i policija i vojska odbile pružiti pomoć. Nikada neću zaboraviti koliko sam neumorno pjevao i pomagao policiji i vojsci, nadajući se da će mi uzvratiti u nevolji. Stoga sam Mariji neizmjerno zahvalna na njezinoj suosjećajnoj gesti. Mikijevo stanje je bilo nepromijenjeno nekoliko dana, a stopalo mu je trnulo nekoliko tjedana. Iskustvo koje sam doživio u tom razdoblju je nešto kroz što nitko nikada ne bi trebao proći. Osnovne ljudske potrebe poput jela i spavanja postale su daleki pojmovi, jer sam potpuno izgubila dodir sa sobom. U trenutku mi se život pretvorio u nezamislivu noćnu moru – otkrila je Nada u iskrenoj ispovesti za “Srpski telegraf”. Kako prenosi Puls, Mikica se u tom izazovnom razdoblju oženio i osnovao obitelj.

Oglasi