Tatjana Bjegović je svoju priču započela otvorenim priznanjem da je u brak ušla iz praktičnih razloga, a ne iz ljubavi ili želje za porodicom. Vjerovala je da će joj udaja u uglednu porodicu donijeti sreću i zadovoljstvo sa suprugom. Međutim, nije imala pojma o tragičnoj sudbini koja ju je čekala unutar tih zidova. Njena sudbina se pretvorila u pravu noćnu moru kada ju je svekar izložio brutalnom seksualnom zlostavljanju, a šokantno, njen muž nije reagovao niti pokušao da je zaštiti. Nažalost, Tatjana je u braku pretrpjela brojna poniženja, a u početku se stidjela da o njima razgovara.
Nakon što je konačno progovorila, podijelila je traumatski incident sa susjedom. Kasnije je otkrila zapanjujuće otkriće – prethodna supruga njenog muža je također doživjela istu traumu i napustila je njihovu porodicu. Iako je njen suprug na kraju priznao tu istinu, Tatjana odlučno tvrdi da muževljevu bolest nikada neće iznositi u javnost, posebno zbog dvoje djece.
Tatjana je otkrila da je njen prvi muž bio pasivan i da se nije opirao porodici. U početku je njen drugi muž bio podrška, ali je na kraju postao manipulativan, što je dovelo do brojnih finansijskih poteškoća. Nakon njihovog rastanka, Tatjana je naišla na izazove u vezi sa Šapčaninom. Ometao ju je da se zaposli u Beogradu i manipulisao okolnostima kako bi održala zavisnost od njega. Nadalje, njen drugi muž je pokušao da izvrši samoubistvo pred njihovom kćerkom. Tatjanin kompletan narativ svjedoči o izazovima sa kojima se susreću brojne žene, u zavisnosti od okolnosti zlostavljanja i manipulacije. Uprkos tvrdnjama o jednakosti u modernim vremenima, žene se i dalje suočavaju s prijetnjama, bez obzira na našu spremnost da to priznamo.
