BONUS ČLANAK:
Hiperaktivni poremećaj je sindrom koji se često javlja kod 3-5% djece školske dobi, pri čemu je češći kod dječaka nego kod djevojčica. Karakteriziraju ga tri glavne značajke: nepažnja, hiperaktivnost i impulzivnost. Dijete s ovim poremećajem često ima izuzetno kratku pažnju, teško se usredotočuje na jedan zadatak i često mijenja aktivnosti. U ponašanju je nemirno, stalno u pokretu i često se ponaša impulsivno, bez razmišljanja o posljedicama.
Roditelji često opisuju da su ta djeca neprestano u pokretu od najranije dobi, izbjegavajući opasnosti, te se često ozljeđuju. U školskoj dobi, teško se prilagođavaju zahtjevima učionice, često ustaju s mjesta, ometaju druge učenike i teško se pridržavaju pravila igre ili redoslijeda zadataka. Često gube stvari, imaju probleme s organizacijom, završavanjem zadataka i često su predmet kritike i kažnjavanja, što dodatno pojačava njihovu frustraciju i poteškoće.
Dijagnoza hiperaktivnog poremećaja uključuje intervju s djetetom, roditeljima i nastavnicima radi dobivanja informacija o razvoju, ponašanju i eventualnim zdravstvenim problemima koja mogu da se dese. Koriste se različite dijagnostičke ljestvice i upitnici te moguće laboratorijske analize i EEG snimke mozga. Rano prepoznavanje simptoma je važno kako bi se dijete moglo pravovremeno pratiti i intervenirati kako bi se olakšalo usvajanje školskog gradiva a samim tim rad i druženje sa ostalom djecom.
Povjerenstva koja prate psihofizičko stanje djece pri upisu u osnovnu školu mogu primijetiti znakove ovog poremećaja već kod upisa u prvi razred te planirati potrebne intervencije. Cilj je pomoći djetetu da se uspješno nosi s obvezama u školi i razvije vještine koje su mu potrebne za svakodnevni život.
