Nakon tragičnog masakra u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” 3. svibnja, Kosta Kecmanović hitno je prebačen na Kliniku za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu u Beogradu, gdje je i danas. Iz dana u dan, definitivno sve je više i više detalja koji su povezani sa obitelji Kecmanović. Za danas malo govorimo o odnosu Koste i njegove majke.

Mladi ubojica je u svojoj sobi prije nasilnog masakra pomno smišljao plan za svoj ulazak u školu tog kobnog jutra. Pažljivo je odabrao oružje koje će upotrijebiti i identificirao željene žrtve. Očekivalo se da će jednom kad shvati veličinu svojih djela, nakon što je ugasio živote deset obitelji, pokazati neki privid emocija. Međutim, ostao je stoički i lišen ikakvog vidljivog osjećaja. Osoblje je bilo zatečeno Kostinim zapanjujuće hladnim držanjem, čak i usred prvog susreta s majkom Miljanom.

  • Tijekom cijele muke Kosta je ostao nepokolebljiv u svom ponašanju. Čak i kada su ga ispitivali o njegovoj umiješanosti u zločin, odgovarao je s nepokolebljivom smirenošću, ne pokazujući ni traga emocijama. Očekivalo se da će se njegovo ponašanje promijeniti nakon susreta s članom obitelji, ali kada je Kosta ugledao majku u bolnici, nije pokazao nikakvo prepoznavanje. Njegov potpuni izostanak reakcije ostavio je osoblje potpuno zapanjenim, prema insajderu uključenom u istragu.

Prijateljski podsjećamo, Miljana Kecmanović je još u listopadu dobila nalog da se suzdrži od bilo kakvog kontakta, susreta ili komunikacije s određenom osobom. Ovom naredbom joj je izričito zabranjeno približavanje, sastajanje i komunikacija sa svjedokinjom K.K.

Pred Višim sudom u Beogradu danas se nastavlja parnični postupak po drugoj tužbi obitelji Adriane Dukić protiv Vladimira i Miljane Kecmanović, te maloljetnog nasilnika i školskog čuvara koji su sudjelovali u tragičnom događaju. Braniteljica Kecmanovićeva zatražila je odgodu postupka navodeći njihovu odluku da uskraćuju svoju obranu u kaznenom postupku te je ne žele prvo iznositi u građanskoj parnici.

Tijekom istrage Republike, pokazalo se da je branitelj Kecmanović tražio odgodu tužbe. Ovaj zahtjev temelji se na činjenici da Vladimir i Miljana Kecmanović nisu iznijeli svoju obranu tijekom kaznenog postupka te je stoga ne žele iznositi prvi u parnici.

  • Njihova je namjera, kaže izvor iz Republike, onemogućiti poslanicima da čuju njihove izjave u tužbi i da se za to adekvatno pripreme. Tijekom prethodnog suđenja svjedočili su roditelji pokojne Adriane Dukić. Kako prenosi Blic, Dane Dukić ispričao je sudu da je njegova obitelj prošle godine donijela odluku o preseljenju iz Francuske u Srbiju kako bi im djeca bila prioritet. Detaljno je ispričao njihovu obiteljsku dinamiku te je spomenuo da osim Adriane, koja je tragično izgubila život, imaju još dvoje mlađe djece.

Tog kobnog 3. svibnja, kako se prisjeća Dukić, njihov svijet se zaustavio kada je život izgubila njihova voljena kći, a kraj nje je ležao mobitel, probušen metkom. Dukić smatra da je ovaj tragični događaj možda bio pokušaj njegove kćeri da mu se približi.

Dukić je rekao da svakodnevno posjećuju groblje kako bi joj odali počast i ispričali se, a priznao je i da osjećaju krivnju zbog odluke da se presele u Srbiju. Kada su ga upitali o reakciji i otpornosti svoje mlađe djece suočene sa sestrinom smrću, priznao je muku koju podnose dok nose težinu sestrine tragične smrti u školi. Prema Dukiću, odgovornost za ovaj masakr snose roditelji, a njemu je teško shvatiti kako dijete u samo dvije minute može donijeti odluku o prekidu višestrukih života.

  • Njezina želja da postane kardiolog proizašla je iz njezine iskrene želje da izliječi svog djeda. Majka Biljane Paunović naglasila je da je njena kćerka bila vrlo odgovorna, kao najstarija brinula je o mlađoj braći i sestrama, a željela je da postane kardiolog s namjerom da izliječi svog djeda.

Govoreći o događajima od 3. svibnja, Paunović je ispričala kako u početku nije bila zabrinuta kada je čula za pucnjavu. No, njezina je tjeskoba porasla kada se najbliži pratitelj njezine kćeri raspitivao gdje se nalazi od trenutka kada je otišla s posla do dolaska u školu. Tijekom povratka kući Paunović je primila poražavajuću vijest o preranoj smrti svoje kćeri. Suprug joj je prenio informaciju, a ona se u tom trenutku srušila na tlo ispuštajući mučne krike. Pojedinosti o tome kako se uspjela vratiti kući ostaju mutne u njezinom sjećanju.

U sudnici je vladao šok dok su slušali objašnjenje kako su mlađa djeca obaviještena o tragičnoj smrti starije sestre. Otkriveno je da ju je ubio školski kolega iza školske klupe.

Oglasi