– Dana 4. svibnja 1980. godine u 15.05 sati Josip Broz Tito preminuo je od posljedica izljeva krvi u mozak i moždane kome, a pokop je obavljen 8. svibnja. Mnogo je kontroverzi koje su povezane sa samom sahranom, a neki idu toliko daleko da kažu da u kovčegu uopšte nije bio drug Tito.
Pogreb ove osobe bio je obavijen velom tajne i enigme, pa nije nedostajalo pitanja bez odgovora. Najznačajniji neotkriveni podatak odnosio se na sadržaj lijesa izloženog u današnjoj zgradi Skupštine Srbije, skriven ispod jugoslavenske zastave ukrašene zvijezdom petokrakom.
Dugogodišnju enigmu oko sprovoda koji je okupio najveći skup svjetskih državnika u povijesti razotkrio je dr. Obren Đorđević, bivši načelnik SDB-a Srbije. Tada je izričito izjavio da u lijesu nije tijelo Josipa Broza Tita, već da je nasuto pijeskom.
- Nakon smrti Josipa Broza Tita, pojedini članovi Predsjedništva SFRJ, Stevan Doronjski i Stane Dolanc, izrazili su želju balzamirati njegovo tijelo i smjestiti ga u mauzolej sličan Lenjinovu na Crvenom trgu. Međutim, zbog prisutnosti raznih lijekova u Titovom tijelu, počelo se prerano raspadati, ispuštajući neugodan miris. S obzirom na medicinske i higijenske probleme, Dolanc, Mikulić i Doronjski na kraju su donijeli odluku da se sprovod održi bez Titova tijela. U sanduku izloženom u Saveznoj skupštini nalazio se pijesak, što je Đorđević ranije otkrio srpskim medijima, čime su razotkrivene sve misterije.
I danas brojni pojedinci i dalje postavljaju pitanja o pokopu Josipa Broza Tita u Kući cvijeća, postavljajući upite o nepostojanju pentagrama na mramornoj ploči i druge upite koji proizlaze iz teorija zavjere, bile one valjane ili ne.
Liječnici koji su izvršili obdukciju Marshallova tijela izrazili su svoje nalaze na sljedeći način:
Dovršetak završnog čina značajne jugoslavenske drame nakon napornog šestosatnog rada ispričao je dr. Lalević, koji je svjedočio ovom događaju. Nakon obavljene obdukcije, žurno smo se zaputili prema Brdu kod Kranja kako bismo se osvježili i skupili stvari prije nego što krenemo na put prema Ljubljani, gdje nas je čekao ‘plavi vlak’. Skrenuta mi je pozornost da je tijelo isprva stavljeno u limenku prije nego što je prebačeno u pretjerano težak hrastov sanduk.
Zanimljivo, Tito je bio okružen brojnim kontroverzama, ali jedan pojedinac koji je imao potencijal razriješiti ih bio je njegov unuk Joška Broz. Točnije, otkrio je grešku koju je moj djed otvoreno priznao kao svoju najveću grešku.
- Donio sam odluku da ne potpišem Ustav iz 1974. koji je deset dana stajao na mom stolu. Tada nisam ni slutio da će taj čin označiti početak kraja Jugoslavije, partije i republike. Na pitanje zašto nije uložio veto, objasnio je da kao demokrat ne želi biti nadglasan u Skupštini. Priznao je da je mogao iskoristiti pravo veta, a gledajući unatrag, priznaje da je to što nije učinio bila pogreška – navodi Joška Broz.
Potpisivanje ustava izvršili su Mika Špiljak i Kiro Gligorov, pod vodstvom Kardelja i Steve Krajačića. Steva Krajačić, čovjek koji je djelovao u sjeni, dirigirao je padom Rankovića i drugih pojedinaca. Uspješno je manipulirao Titom da se okrene protiv svojih najbližih, koristeći pametnu strategiju. Krajačić se obratio Rankoviću i predložio postavljanje nadzornih uređaja za starijeg čelnika, navodeći zabrinutost zbog njegove dobi i potrebe za stalnim nadzorom. Ta je shema osiguravala da ništa ne promakne njihovoj pažnji, omogućavajući im da zadrže kontrolu nad situacijom, kako je ispričao Joška Broz.
Unatoč tome, Ranković je razriješen dužnosti, a oprema za nadzor diskretno je postavljena u toalet i kupaonicu. Nijednom nije Ranković izrekao negativnu opasku o svom djedu; jedno drugom su bili kao obitelj. Čak i nakon promjene okolnosti, njihova je odanost ostala nepokolebljiva jer su oboje razumjeli skrivenu istinu iza svega. Joška mi je to otkrio tijekom jednog televizijskog intervjua.
Prema riječima Titova unuka, Jovanka je snosila dio odgovornosti za konačni razlaz nje i Tita.
- Mišljenje da je Jovanka imala žeđ za moći potpuno je lažno. Imala je duboku naklonost prema njemu, no s vremenom se ta ljubav transformirala u paranoju. Njezina ogromna želja bila je zaštititi ga pod svaku cijenu, što ju je navelo da preuveliča neke stvari. U tom razdoblju surađivala je s Đokom Jovanićem na izradi popisa ličkih generala, osiguravajući mu najveću razinu sigurnosti. Međutim, Dolanc i Ljubičić, koji su se protivili toj ideji, kasnije su iskoristili popis.
Vrijedi napomenuti da se tijekom 1970-ih Tito imao priliku družiti s brojnim poznatim pojedinci, uključujući holivudske glumce koji su posjetili Jugoslaviju kako bi sudjelovali u kultnim partizanskim filmovima.
