Prema crkvenom nauku i predanju, vjeruje se da duša nakon smrti provede dva dana lutajući mjestima koja je voljela i posjećivala za života. Ova faza služi kao prijelaz, dozvoljavajući duši da se odvoji od tijela i oslobodi fizičkih ograničenja. Pravoslavno vjerovanje kaže da Gospod određuje optimalni trenutak smrti za odlazak pojedinca sa ovog svijeta.

 

Anđeo stiže da pomogne duši da se odvoji od tijela u trenutku smrti. Anđeo čuvar prati dušu, pomažući joj da pređe u novo stanje bića. Duša je u stanju svjedočiti svom beživotnom tijelu i shvatiti da njena osebujna suština ostaje “živa” i nepobjediva. Često su rođaci, voljeni, doktori i osoblje prisutni tokom ovog perioda, posebno u bolničkim uslovima. U prva dva dana nakon smrti, duša je oslobođena ograničenja fizičkog tijela i može slobodno putovati s jedne lokacije na drugu.

 

Nakon tri dana, duša se uzdiže na nebo i prelazi nebesko carstvo sve dok ne stigne do prijestolja Boga. Vjeruje se da tokom ovog putovanja duša susreće anđela čuvara i anđela primljenog na krštenju. Nakon perioda od 40 dana, duša se suočava sa svojom konačnom sudbinom: vječnom svjetlošću ili tamom, ovisno o njenom odnosu s Bogom i drugima. Dodatno, postoji koncept kliničke smrti, koji označava privremeno odvajanje duše od tijela, nakon čega se ponovo sjedinjuje s tijelom. Ovo se razlikuje od putovanja duše nakon smrti. Tokom prvih 40 dana nakon prolaska, dušu prate anđeli koji služe kao vodiči u ovoj prijelaznoj fazi.

 

Duša tada prolazi kroz iskustvo suočavanja sa svojim postupcima i odnosima tokom života. Duhovno stanje duše i njen odnos sa Bogom određuju sve. Ako je duša blizu Boga, ona ima priliku naići na Božjeg carinika, koji procjenjuje njeno stanje. Ilustrovanje ovog procesa je teško jer teme prevazilaze zemaljski jezik i pristup demonima je zaštićen Božjom milošću da zaštiti ljude od njihovog prisustva. Navedena vjerovanja i simbolički prikazi predstavljaju čvrsto utvrđene duhovne stavove unutar pravoslavnog kršćanstva o putovanju duše nakon smrti.

 

Oglasi