U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o super popularnom pjevaču, a koji je imao jako veliku romansu i aferu sa Silvanom Armenulić….
Zoran Kalezić, poznati crnogorski pjevač narodne muzike, posljednje dane svog života proveo je u teškoj i neizvjesnoj borbi protiv raka pluća, bolesti koja ga je, uprkos njegovoj snazi duha i volji za životom, na kraju odnijela. Preminuo je 4. januara u 73. godini života, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u muzici i uspomene koje su duboko utisnute u srca njegove porodice, prijatelja i brojnih obožavalaca.
Tokom čitave borbe sa bolešću, Kalezić je ostao vjeran sebi i svojim uvjerenjima. Odbio je operativne zahvate, zračenje i intenzivne kemoterapije, oslanjajući se prije svega na ljubav svojih bližnjih i na duhovnu snagu. Bio je uvjeren da će ljubav koju prima – posebno od supruge Irene – biti ključni saveznik u njegovom oporavku. Irena mu je bila oslonac do posljednjeg trenutka, a njihova ljubavna priča bila je posebna – vjenčali su se kada je Zoran imao 67, a ona 53 godine.
U jednom od svojih posljednjih intervjua, Kalezić je iskreno izjavio: “Ja sam u bitci. Trenutno sam na kemoterapiji u Specijalističkoj klinici za plućne bolesti ‘Brezovik’ u Nikšiću.” Istakao je da se nada produženju života za još nekoliko godina, vjerujući u medicinu, ali još više u snagu zajedništva i pripadnosti. “Ako mom vremenu mora doći kraj, neka se to dogodi ovdje, među mojim ljudima, a ne kao nečiji podanik u tuđini”, rekao je tada, pokazujući koliko mu je važna bila njegova domovina.
Zoran je bio umjetnik koji je u muzici tražio i pronalazio smisao života, a njegov odnos sa kolegama bio je pun iskrenog poštovanja i prijateljstva. Jedna od najdubljih i najiskrenijih veza bila je ona s Tomom Zdravkovićem, s kojim ga nije vezivalo samo prijateljstvo, već i kumstvo. Kada je saznao za svoju bolest, Kalezić je izjavio da vjeruje kako će uskoro opet biti sa svojim kumom. “Krećem na put ka Tomi, ali prije toga imam jedan zadatak – koncert u Domu sindikata. Želim posljednji put da osjetim snagu pjesme i da vidim lica onih koji su mi bili vjetar u leđa.”
Na tom emotivnom nastupu, suze su mu tekle dok je govorio o prijateljima s kojima je dijelio karijeru – “Kaleza, Tozovac, Cune, Lepa Lukić, Mika Antić, Zoki Radmilović i, naravno, Silvana.” Ta generacija umjetnika nikada nije poznavala zavist – bila je to porodica povezana muzikom i iskrenim emocijama.
Posebno mjesto u njegovom srcu zauzimala je Silvana Armenulić, koja mu je, poput Toma, pružila veliku podršku na početku karijere. Njihovo prijateljstvo bilo je prožeto dubokim međusobnim uvažavanjem, a u čast toj izuzetnoj ženi Kalezić je napisao bezvremensku pjesmu “Onoj ženi koje više nema.” Kako je sama pjevačica jednom rekla, pjesma je nastala na vrlo neobičan način, kao odraz dubokih emocija koje su ih povezivale.
Tragedija koja je uslijedila nakon njegove smrti dodatno je pogodila njegovu porodicu. Njegov sin Filip, koji živi i radi u Americi, nije mogao prisustvovati sprovodu. Iako mu je bilo izuzetno važno da isprati oca na vječni počinak, birokratske i pravne prepreke u SAD-u onemogućile su mu dolazak. Porodici blizak izvor izjavio je: “Filipa je jako pogodila vijest. Planira da što prije dođe u Crnu Goru kako bi posjetio očev grob.”
Zoran je tokom života bio bezrezervna podrška svom sinu, naročito dok se Filip suočavao sa vlastitim zdravstvenim izazovima. Njihova povezanost bila je snažna i emotivna, a Filip mu je u oproštaju na Facebooku posvetio riječi koje svjedoče o dubokoj sinovskoj ljubavi: “Vjerujem da si sada pronašao mir uz mog dobrog anđela. Hvala ti za sve što si učinio za mene kao otac. Održao si integritet svog poziva i nikada nisi napustio muziku. Počivaj u miru, tata.”
Život Zorana Kalezića bio je ispunjen muzikom, borbom, ljubavlju i prijateljstvom. Njegov odlazak ostavio je prazninu u svijetu narodne muzike, ali i neizbrisiv trag u srcima onih koji su ga voljeli. Njegova pjesma i naslijeđe nastaviće da žive, baš kao i sjećanja na čovjeka koji je do posljednjeg daha vjerovao u snagu ljubavi i umjetnosti.
