Ponekad tajna dugovječnosti ponekad leži na najneočekivanijim mjestima. Danas donosimo neke savjete zene koja je zivela 120 godina…….
Postoje ljudi čiji životi ne traju samo dugo, već ostavljaju trag i kad završe. Marija Branjas Morera bila je upravo takva osoba – tiha, skromna, ali s nevjerovatnim darom da starost proživi kao da joj je mladost ostala u džepu. Iako je preminula 2023. godine, svega nekoliko mjeseci prije 117. rođendana, svijet je o njoj govorio s poštovanjem koje se ne stiče samo godinama – već životom koji ih ispuni.
Marija je dugo bila najstarija osoba na svijetu. No ono što je mnogima privuklo pažnju nije bila samo brojka u njenom pasošu, već nevjerovatna činjenica da su njeni unutrašnji organi – naročito crijeva – bili u stanju kakvo se obično nalazi kod djece. Naučnici su to nazvali čudom mikrobioma, jer njena crijevna flora nije pokazivala znake starenja, što je prema mnogima bio ključ njenog zdravlja i vitalnosti.
Njen svakodnevni ritual bio je jednostavan: tri čaše jogurta dnevno. I ništa više od toga – bez skupih suplemenata, bez rigoroznih dijeta. Njena ishrana bila je utemeljena na osnovama mediteranskog načina života, bogata ribom, povrćem, maslinovim uljem i – što je isticala s osmijehom – spokojem.
Naučni tim genetičara s Univerziteta u Barseloni, na čelu s dr. Manelom Estelerom, potvrdio je da su Marijine ćelije bile biološki mlađe za čak 17 godina u odnosu na njen hronološki uzrast. Ova otkrića izazvala su pažnju globalne javnosti, a i kod nas se sve češće postavlja pitanje – može li stil života zaista usporiti starenje?
Prema pisanju portala “Blic Zdravlje”, sve više domaćih stručnjaka ističe upravo mikrobiom kao jedno od glavnih oružja u borbi protiv starenja i bolesti modernog doba. Zdrava crevna flora, kažu, ne utiče samo na probavu, već i na imunološki sistem, raspoloženje i kognitivne funkcije.
Ali Marija nije bila zanimljiva samo zbog genetike. Bila je primjer emocionalne stabilnosti i duhovnog balansa. Nije se opterećivala stvarima koje ne može promijeniti, nije gajila ogorčenost i rijetko je govorila loše o drugima. Njena izjava, data neposredno prije smrti, danas se prenosi kao poruka mudrosti:
„Mir, red, dobra povezanost s ljudima i izbjegavanje toksičnih odnosa. To je moja tajna.“
Zanimljivo je i to da Marija nikada nije bila pretjerano vezana za moderne lijekove. Iako je imala pristup vrhunskim doktorima, više je vjerovala prirodi i rutini. Nikada nije pušila, a alkohol je pila samo u posebnim prilikama. Šetnje, svježi zrak i kontakt s prirodom bili su joj svakodnevna potreba, a ne luksuz.
Kako navodi portal “Lepa & Srećna”, Marijin primjer pokazuje koliko psihološki mir i socijalna povezanost utiču na dugovječnost. Istraživanja sprovedena i u Srbiji pokazuju da su stariji ljudi koji redovno komuniciraju s porodicom i prijateljima otporniji na depresiju, demenciju, pa čak i srčane bolesti.
Rođena 1907. godine u San Francisku, Marija je živjela u čak tri države – SAD-u, Meksiku i Španiji. Bila je svjedok dva svjetska rata, tri pandemije i mnogih preokreta. Ipak, kada je oboljela od koronavirusa u 113. godini – prošla je kroz bolest bez simptoma. To je bio trenutak kada su mnogi shvatili koliko je njeno tijelo zaista bilo nevjerovatno.
Nakon smrti francuske monahinje Lusil Randon, Marija je zvanično postala najstarija osoba na svijetu, a 2023. godine ušla je u Ginisovu knjigu rekorda. Iako je tada već bila povučena i rijetko se pojavljivala u javnosti, njen život je inspirisao mnoge da razmisle o kvalitetu, a ne samo o dužini života.
U članku koji je objavio “Magazin Novosti”, domaći gerontolozi ističu da je Marijin stil života blizak onome što se danas u medicini naziva “modifikabilnim faktorima zdravog starenja”. To su svakodnevne navike koje možemo birati – ishrana, fizička aktivnost, mentalna angažovanost i emocionalna higijena.
U vremenu kada se svakodnevno tragamo za “čudesnim rješenjima” – superhrana, tablete mladosti, estetske korekcije – Marija je svojim životom poručila nešto sasvim drugo: dugovječnost nije u ekstravaganciji, već u jednostavnosti.
Nije imala recepte iz laboratorije. Nije živjela pod staklenim zvonom. Nije se plašila starosti, niti je skrivala svoje godine. Bila je žena koja je kroz svaki deceniju života nosila istu filozofiju – umjerenost, zahvalnost i povezanost. A to je, pokazalo se, bilo dovoljno da preživi sve što mnogi ne bi ni zamislili.
Danas, njena priča i dalje inspiriše. Ne samo zbog broja svjećica koje bi stala na njenu rođendansku tortu, već zbog načina na koji ih je gasila – s osmijehom, lagano, mirno i u ritmu prirode.
