Danas u članku vam pišemo na temu jednog ponašanja koje mnoge žene prepoznaju, ali ga rijetko odmah imenuju pravim imenom. Saznajte…
Riječ je o trenucima kada muž pred drugima koristi “humor” da bi svoju ženu stavio u nezgodan položaj, a sve se prikriva smijehom i navodnom bezazlenošću.
Gotovo svaka žena se barem jednom našla u situaciji da joj partner u društvu dobaci komentar koji je zabavan svima osim njoj.
U tom trenutku sve se odvija brzo – ljudi se smiju, neko dodaje još jednu šalu, a ona ostaje zatečena, s knedlom u grlu i pitanjem koje ne izgovara naglas. Zašto me izlaže? Zašto baš mene? Umjesto reakcije, često se bira tišina, jer niko ne želi da ispadne “teška”, “bez smisla za humor” ili “problematična”.
- Psiholozi objašnjavaju da ovakvo ponašanje gotovo nikada nema veze s ljubavlju ili šalom. U njegovoj osnovi često stoji duboka unutrašnja nesigurnost. Muškarac koji se ne osjeća stabilno u sebi, u svojoj ulozi ili vrijednosti, može pokušavati da to prikrije tako što će se uzdići na račun druge osobe. A partnerka je, nažalost, najlakša meta jer je bliska i već emocionalno vezana.
U društvu, taj mehanizam postaje jači. Kada se ljudi smiju njegovim dosjetkama, on dobija trenutni osjećaj moći i potvrde. Smijeh drugih djeluje kao nagrada, dok se ženina nelagoda gura u stranu, često neprimijećena. On možda ni ne zastane da razmisli kako se ona osjeća, jer mu je važnije da zadrži pažnju i osjećaj kontrole.
Za ženu, bol nije samo u izgovorenoj rečenici, već u poruci koju ona nosi. Ta poruka često glasi: “Nisam ti saveznik”, “Nisi sigurna pored mene” ili “Tvoja osjećanja nisu važna.” Kada partner, umjesto da zaštiti, bira da izloži, narušava se osnovni osjećaj povjerenja. Bez tog osjećaja, ni bliskost ne može dugo opstati.
- Jedan od razloga zašto žene dugo trpe ovakve situacije jeste sumnja u vlastitu reakciju. Često sebi govore da preuveličavaju, da bi trebale biti opuštenije ili da “nije to rekao zlonamjerno”. Međutim, tijelo rijetko griješi. Ako se u stomaku javlja nelagoda, ako se osmijeh pojavi samo spolja, a unutra ostane težina, to je jasan znak da nešto nije u redu.
Razlika između zdravog humora i ponižavanja je jednostavna, iako se često zanemaruje. Zdrav humor povezuje i uključuje obje strane. Ponižavanje ostavlja jednu osobu malu, posramljenu i samu. Ako se šala ponavlja, ako pogađa uvijek iste teme i ako se žena nakon toga osjeća lošije – to više nije humor.
- Posebno su štetne “šale” koje zadiru u inteligenciju, sposobnosti ili emocionalnost. Kada muškarac pred drugima sugeriše da je žena zbunjena, preosjetljiva ili nesposobna, on polako gradi sliku o njoj koja može početi živjeti i u njenoj glavi. Takvi komentari se ne zaboravljaju lako, čak ni kada su izgovoreni uz osmijeh.
Komentari o izgledu ili tijelu nose još veću težinu. I najmanja opaska može pogoditi duboko, jer se tiču samopouzdanja koje je kod mnogih žena već osjetljivo. Kada takav komentar dolazi od partnera, osoba od koje se očekuje podrška, rana postaje još dublja.
Jedan od najtežih oblika ovakvog ponašanja jeste iznošenje privatnih stvari pred drugima. Kada muž podijeli njenu slabost, strah ili intimnu situaciju kao anegdotu, on zapravo koristi povjerenje koje mu je dato. To nije nespretna šala, već ozbiljno kršenje granica.
- Važno je naglasiti da ovakvo ponašanje ne govori ništa o vrijednosti žene. Ono mnogo više govori o muškarčevoj potrebi da se osjeti većim nego što se zapravo osjeća. Njegova nesigurnost, strah od gubitka kontrole ili želja za dominacijom često se maskiraju humorom, jer humor rijetko biva doveden u pitanje.
Problem nastaje kada se ovakav obrazac ponavlja. Tada žena može početi sumnjati u sebe, umanjivati vlastite emocije i prilagođavati se da bi izbjegla nove “šale”. To je trenutak kada šteta postaje dublja, jer se gubi unutrašnji osjećaj vrijednosti.
Zdravi odnosi podrazumijevaju međusobnu zaštitu, naročito pred drugima. Nesuglasice se rješavaju nasamo, a poštovanje se pokazuje javno. Kada toga nema, žena ostaje emotivno sama, čak i dok stoji pored partnera.
- Ovaj tekst nije optužba, već poziv na osvještavanje. Prepoznati ovakvo ponašanje ne znači praviti dramu, već postaviti granicu. Razgovor, jasno izrečena osjećanja i potreba za poštovanjem su prvi koraci. Ako se ponašanje nastavi i nakon toga, tada je jasno da nije riječ o nesporazumu.
