Ono što je primjetno u cijelom svijetu, ne samo sada, nego i u prethodnom periodu, jeste jako veliki procenat nasilja nad ženama. Jako mali procenat njih se usudi da se usprotivi, ili da prijavi cijeli slučaj policiji. Međutim, imamo i slučajeva poput Amre, koja odluči da stane pred TV kamere, i da progovori o nasilju nad njom, koje je u stvari trajalo i godinama.
Amra Beha, žena iz Bosne, napravila je hrabru odluku da otvori i podijeli svoj lični izvještaj o porodičnom zlostavljanju koje je pretrpjela od strane svog partnera.
Iskustvo koje sam doživjela nakon porođaja je nešto što ne bih poželio ni svom najprezrenijem protivniku.
Od samog početka njihove veze, njen partner je pokrenuo proces izolacije od njenih najmilijih. “Bila sam podvrgnuta neosnovanim optužbama, tvrdeći da su svi moji prijatelji nedostojni i da je bilo ko koga sam poznavao vjerovatno bivši partner.” Emocionalno zlostavljanje ubrzo je eskaliralo u fizičko nasilje, ostavljajući je vezanu crnom trakom, sputanih ruku i stopala, a začepljenih usta kako bi prigušila vriske. Našla se zarobljena iza zatvorenih vrata, nesposobna da dođe do svog djeteta i da mu pruži hranu. „Moj Khan je u to vreme bio tek beba“, ispričala je ona.
Prema Amrinim riječima, većina njenih poznanika je smatrala da je njena veza s njim neobična. “Bio sam svjestan svih laži koje su ga okruživale, od njegovih godina do obima njegove brige o svojoj majci, zbog čega sam posumnjao da je i on provodio vrijeme sa drugom ženom.
Nakon porođaja, otkrila je da je on postao otac još jednog djeteta. Nakon porođaja moje bebe, neočekivani posjetitelj je stigao na moj prag, tvrdeći da nosi dijete od istog čovjeka. Nakon toga, rodila mu je potomstvo. Tokom čitave decenije ulazio je u brak sa brojnim ženama.
Tokom naše decenijske zajednice, kolekcija žena ga je okružila. Na varanje je tvrdio da posjećuje svoju bolesnu majku, ali je umjesto toga bio u društvu druge. Uprkos brojnim supružnicima, ja sam bila jedina osoba koja je boravila uz njega.
Prema njenim zapažanjima, maltretiranje potiče od naizgled beznačajnih radnji.
Prelazak sa propitivanja mojih kupovina na kritikovanje svake moje potrebe u početku je bio beznačajan. Međutim, nakon što sam se distancirao od situacije, shvatio sam težinu svoje nevolje. Pokazalo se da je ovo opisivanje drugima izazov. Blizak prijatelj, koji je bio upoznat sa mojim pravim ja, svjedočio je mom pogoršanju i pomogao mi da prijavim zlostavljača. Od trenutka kada mi se dijete rodilo do 2016. godine, trpio sam nemilosrdno fizičko nasilje.
Krila sam određene aspekte svoje situacije od svog bolesnog oca, jer ga je bilo teško opteretiti saznanjem o svojim ličnim strahovima i borbom da zaštitim sebe i svoje dijete. Pitanje “kuda ćeš ići” nadvilo se nad mnom, a moji roditelji nisu bili svjesni dubine mojih iskustava. Otvaranje mog oca o tome da sam bio zarobljen nije bio jednostavan zadatak koji bih mogao lako obaviti.
Od trenutka kada joj se dijete rodilo do 2016. godine, kada je konačno progovorila o tome, Amra je izdržala ciklus fizičkog nasilja. Ukupno sam tri noći ostao u kući mog prijatelja. Nivo straha koji sam iskusio je bio pojačan, posebno zbog činjenice da sam u ovu nevolju uvukao svog prijatelja. Proveli smo tri noći zajedno, a ja sam vodio dijete u njen stan. Postojala je stalna briga da će, ako otkrije gdje se nalazim, to dovesti do problema. Čini se da gdje god da sam, on će me nesumnjivo pronaći i napraviti smetnju.
Po povratku, šta se dešava sa ženom koja je povukla krivičnu prijavu nakon što je doživjela zlostavljanje od strane partnera?
Amra je, razmišljajući o svom putovanju, izrazila kako se sve odvija u jednoj ženi, uključujući i strah za sebe i strah za svoje dijete. Priznala je transformaciju koja se dogodila u njoj, prepoznajući da je žena kojoj je bilo 20 godina znatno drugačija od žene kakva je danas. Amra je otkrila da je postojao značajan vremenski razmak između njene prvobitne krivične prijave i naknadne, s tim da je potonja podnesena tek prošle godine.
Uprkos pokušajima manipulacije, nije postigao željeni ishod. Međutim, iz iskustva sam izašao još jači, stekavši vrijedne uvide u područje psihologije.
Nakon mnoštva užasa koje je Amra proživjela, na kraju se našla u psihijatrijskoj bolnici, izronila s dijagnozom bipolarnog poremećaja i iskusila fluktuacije u svom raspoloženju.
Trenutno pohađa seanse psihoterapije, doživljava pozitivne emocije i samouvjereno tvrdi da strah više ne drži vlast nad njim.
