Aco Pejović je u ličnom životu prošao kroz nesnosne bolove kada je njegova supruga Biljana doživjela izlijevanje krvi u mozak i puknuću aneurizme, što ju je približilo smrti. Par je postao svjestan njene bolesti kada je pala i pokazala simptome potresa mozga. Naknadni pregled otkrio je dvije aneurizme, na sreću, samo je jedna pukla. Biljani je hitno bila potrebna operacija i nekoliko dana je bila pod jakim sedativima. Pejović je ispričao da su mu ljekari rekli da samo jedna od hiljadu ljudi preživi takav puknuće. Čak su pozvali i Pejovićevu djecu da posjete majku, jer im je to možda posljednja prilika da to učine. Tokom ovog izazovnog perioda, Acovi bliski prijatelji, među kojima su Lepa Brena, Aca Lukas, njegova tadašnja supruga Sonja, Ana Bekuta i Milutin Mrkonjić, ostali su uz njega do pet ujutru.
Jedan od Pejovićevih poznanika obavijestio je novinare da su uvijek bili uz njega, pružajući mu kontinuiranu podršku i druženje. Neprestano je ponavljao frazu da, ako Biljana ne preživi, neće ni on. Pejović je rekao da su on i njegova supruga zajedno odrastali, uticali jedno na drugo i zajedno sazrijevali. Izjavio je: “Beći zajedno, postali smo humaniji.” Moguće je da je njegov identitet kao pojedinca zaista oblikovan spajanjem njene ljubavi, njegove muzike i njegovih životnih iskustava. Tvrdio je da je to bila kombinacija sirovih emocija, susreta iz stvarnog života i nefiltrirane iskrenosti. Kada se Biljana razboljela, osjećao se dijelom odgovornim za njeno stanje. Zbog obaveza na poslu često je izbivao iz kuće, a sav teret je padao isključivo na suprugu.
“Bio je to najgori trenutak u mom životu. Uvukao sam se u sobu, plakao i vrištao iz sveg glasa, moleći Boga da Bilji poštedi život”, ispričao je. Kasnije je zasluge za njezino ozdravljenje pripisivao Bogu i profesoru Tasiću. Osjetivši želju da provede neko vrijeme nasamo sa svojom djecom, sjeo je s njima, zagrlio ih i počeo govoriti. Međutim, nije se mogao natjerati da dovrši rečenicu, a suze su gušile njegove riječi. Sva je sreća da se Biljana potpuno oporavila.
