U današnjaem ćlanku Vam donosimo tužnu i žalosnu vest u nastavku teksta saznajte o ćemu je reć…..
Uđu onima koji su imali čast da rade s njim ili ga upoznaju kroz njegov umjetnički rad. svijetu umjetnosti, svaki odlazak izuzetnog talenta ostavlja prazninu koja se ne može nadoknaditi. Smrt Igora Bojovića, poznatog dramatičara i dugogodišnjeg upravnika Pozorišta “Boško Buha”, potresla je ne samo njegove kolege i prijatelje, nego i brojne ljubitelje pozorišta širom regiona. Njegov odlazak došao je poput groma iz vedra neba, a vijest je odjeknula s posebnom težinom me
- Posebno dirljiv trenutak dogodio se kada je Sloboda Mićalović, jedna od najistaknutijih glumica savremenog srpskog teatra, podijelila emotivnu objavu na društvenim mrežama. Njene riječi, ispunjene tugom i zahvalnošću, pratile su fotografiju koja svjedoči o njihovoj bliskoj saradnji i prijateljstvu. Njena poruka izazvala je lavinu reakcija i suza kod publike, potvrđujući koliko je Bojović bio važan – ne samo kao autor, već i kao čovjek velikog srca i topline.
-
Rođen 1969. godine u Nikšiću, Bojović je izgradio bogatu i raznovrsnu karijeru, postavši jedan od najautentičnijih glasova savremenog balkanskog teatra.
-
Njegov umjetnički opus obuhvata drame koje su uspjele da nadmaše granice rodne zemlje i pronađu put do srca publike širom regiona.
-
Djela poput “Izvanjac”, “Happy End” i “Devil Gate Drive” ostala su upamćena po originalnosti i sposobnosti da kroz jednostavne dijaloge dotaknu najdublje ljudske emocije.
Njegov stil bio je prepoznatljiv po kombinaciji humora i melanholije, kojom je istraživao složene slojeve ljudske psihe i društvenih odnosa. Kritičari su ga cijenili zbog hrabrosti da kroz naizgled obične situacije otvori pitanja o životu, ljubavi i čovjekovoj potrazi za smislom, dok je publika voljela njegovu iskrenost i neposrednost.
Od 2016. do 2023. godine, Bojović je s velikim entuzijazmom vodio Pozorište “Boško Buha”. Njegova vizija i energija unijele su novi život u ovu instituciju.
-
Pod njegovim vođstvom, pozorište je postalo mjesto susreta različitih generacija, gdje su se spajale tradicionalne i avangardne ideje.
-
Posebnu pažnju posvetio je mladim umjetnicima, pružajući im prostor da pronađu sopstveni izraz i hrabro zakorače u svijet pozorišta.
-
Kroz radionice i seminare koje je organizovao, stvarao je plodno tlo za razmjenu ideja i nastanak novih pozorišnih rješenja.
Njegova energija i posvećenost osjetili su se i na dječijim predstavama, gdje je čak i najmlađim gledaocima uspio prenijeti čaroliju pozorišta i približiti ih svijetu umjetnosti.
Nažalost, nakon duge i teške bolesti, stigla je vijest o njegovoj preranoj smrti. Ovaj gubitak duboko je pogodio cijelu umjetničku zajednicu i ostavio neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali. Sloboda Mićalović, u svom oproštaju, sažela je tugu kolega i publike u jednoj rečenici: “Nadali smo se još jednoj njegovoj rečenici, još jednom stihu, a umjesto toga ostali smo s tišinom.”
-
Njene riječi nisu bile samo izraz lične boli, već i odraz kolektivnog gubitka onih koji su cijenili Igora Bojovića kao autora i čovjeka.
-
Za sve koji su pratili njegov rad, ostaje uspomena na umjetnika koji je svojim tekstovima i vođstvom promijenio lice savremenog pozorišta.
- Njegova ostavština nastavlja da živi kroz predstave koje je napisao i mlade umjetnike koje je inspirisao. Za one koji su ga poznavali, Bojović nije bio samo dramaturg, već i mentor, prijatelj i čovjek koji je znao kako da prepozna svjetlo u svakom talentu koji mu je zakucao na vrata.
Iako više nije prisutan među nama, njegov glas odzvanja u svakom stihu i svakoj sceni koje je stvorio. Igor Bojović ostaje simbol umjetničkog integriteta, predanosti i hrabrosti da se kroz pozorište progovori o najvažnijim pitanjima ljudske duše
