U današnjem ćlanku Vam donosimo priću o maloj Viktoriji koja je pobjegla iz bolnice,saznajte više u nastavku teksta….
- Priča o Viktoriji Koneckoj započela je jednog hladnog decembarskog dana 2016. godine kada je tada šesnaestogodišnja djevojka iznenada nestala iz bolnice u Sankt Peterburgu. Tamo je bila hospitalizovana zbog ozbiljne povrede koljena i trebala je hitno na operaciju. Međutim, strah i nesigurnost natjerali su je da odbije zahvat. Tog dana je cimerki rekla da ide do prodavnice po sok, posudila jaknu i čizme i obećala da će se uskoro vratiti. Ali više se nikada nije pojavila.
Porodica je sljedećih devet godina provela u agoniji, bez ikakvih informacija o Viktorijinom kretanju. Njen telefon i novac ostali su na odjeljenju, što je dodatno pojačalo strah da joj se dogodilo nešto loše. U toku istrage saslušano je više od 450 osoba, organizovano 15 potraga, ali svaki trag je završio u slijepoj ulici. Dok su mnogi mislili da je Viktorija možda izgubila život ili sebi oduzela život, njena majka Olga odbijala je da prihvati takav kraj. U njenom srcu uvijek je tinjala nada i majčinski instinkt koji joj je govorio da je njena kćerka još uvijek živa.
- Porodične okolnosti u Viktorijinom životu bile su komplikovane. Nakon razvoda roditelja 2012. godine, majka je započela novi brak i dobila sina. Viktorija se tada osjećala zapostavljeno i odlučila da živi s bakom, kako bi izbjegla život u istom domaćinstvu s očuhom i polubratom. Iako su odnosi spolja djelovali pristojno, u njenoj unutrašnjosti rasla je ljutnja i osjećaj odbačenosti.
U decembru 2016, prilikom časa fizičkog, povrijedila je koljeno i ubrzo završila u bolnici zbog ciste na femuru. Strah od operacije i narušeni porodični odnosi doveli su do toga da isplanira bijeg. Tokom istrage otkriveno je da je izbrisala profile na društvenim mrežama i ostavila telefon u bolnici, što je upućivalo na to da nije riječ o impulzivnom činu, nego o unaprijed isplaniranom odlasku.
- Godine su prolazile bez ikakvih vijesti. Njena baka, koja ju je odgajala i bila joj najveći oslonac, umrla je slomljena tugom jer nije dočekala dan kada će čuti šta se dogodilo s unukom. Majka Olga je putem televizijskih emisija i javnih apela neprestano molila Viktoriju da se javi, poručujući joj da joj sve oprašta.
Prekretnica je nastupila 2. juna 2025. godine kada je policija sasvim slučajno pronašla Viktoriju u gradu Sestroreck. Tada dvadesetčetvorogodišnja žena priznala je da je bijeg isplanirala mjesecima unaprijed, a ključni okidač bio je trenutak kada joj porodica nije čestitala rođendan 21. decembra, što je dodatno produbilo njen osjećaj usamljenosti. U bijegu joj je pomogla dvadesetogodišnja poznanica iz bolnice, kod koje je boravila do punoljetstva. Zarađivala je crtanjem i živjela povučeno, bez kontakta s porodicom.
Kasnije je upoznala mladića s kojim je zasnovala porodicu i rodila dvije djevojčice. Djeca nisu imala nikakva dokumenta, nisu išla kod ljekara niti u vrtić, a porodica je živjela izolovano. Viktorija se kretala uglavnom noću, noseći odjeću s kapuljačom kako bi izbjegla prepoznavanje. Policiji je priznala da su joj baka, majka i tetka često nedostajale, ali da za sada nije spremna za susret s majkom. Ipak, Olga je uspjela da razgovara s njom telefonom, no to joj nije donijelo mir – sada nosi teret krivice i preispituje svaki trenutak koji je mogao dovesti do ovakvog ishoda.
