U danasnjem clanku procitajte emoticnu priču o jednoj ženi i njenoj borbi sa karcinomom,saznajte više u nastavku teksta…..
Milena, majka dvoje djece i ponosna baka, ispričala je duboko ličnu i emotivnu priču o tome kako je saznala da boluje od raka debelog crijeva. Taj trenutak je, kako kaže, bio prekretnica u njenom životu. U trenutku kad je pomislila da je sve u redu, rutinska kolonoskopija otkrila je nešto potpuno neočekivano. Na ekranu je vidjela tamnu mrlju, koju je odmah opisala kao nešto što je “puštalo pipke”, i u tom trenutku znala je da nešto nije u redu. Tada je počela njena borba.
Nije osjećala nikakve jake simptome. Povremeni umor i promjene u probavi smatrala je normalnim za svoje godine. Međutim, kada joj je ljekar rekao da mora hitno na dodatne pretrage, shvatila je ozbiljnost situacije. Bila je suočena s dijagnozom koju niko ne želi čuti – karcinom debelog crijeva.
Nakon što je šok splasnuo, Milena nije dozvolila da je obuzme panika. Umjesto toga, odlučila je da se bori. Nije dopustila da je strah obuzme, iako je unutra osjećala veliki nemir. Uz podršku porodice, brzo je krenula u proces liječenja. Ljekari su odlučili da je operacija neophodna i da se mora obaviti u najkraćem mogućem roku.
Dan operacije bio je jedan od najtežih u njenom životu. Kaže da se sjeća buđenja u šok sobi, dok su joj svjetla blještala iznad glave, a tijelo bilo obamrlo od bola. Ipak, u tim teškim trenucima znala je da je upravo zakoračila na put ozdravljenja. Prva misao bila joj je da mora ostati jaka – ne samo zbog sebe, već i zbog svoje porodice, naročito zbog unuke koju je obožavala.
Period oporavka nije bio nimalo lak. Suočavala se s fizičkom boli, emocionalnim previranjima i brojnim pitanjima. Ali ono što ju je izdvajalo bila je njena nevjerovatna unutrašnja snaga. Svaki dan je sebi govorila da će uspjeti, da bolest nije jača od nje. I svaki dan je pronalazila razlog da se osmjehne, čak i kad joj je bilo najteže.
Njena porodica bila je njena najveća snaga. Kroz suze se sjeća kako je gledala svoju unuku dok joj dolazi u posjetu, i kako je tada odlučivala da ne pokaže slabost. Htjela je da unuka zapamti svoju baku kao borca, kao nekoga ko se nije predao bolesti, već je odlučio da je nadvlada. Svaki put kad bi je doktor pitao kako se osjeća, odgovarala bi: “Sve je u redu“, čak i kada to nije bilo potpuno tačno. Taj stav joj je pomogao da zadrži dostojanstvo i mentalnu snagu.
Ljekari su bili zapanjeni njenom izdržljivošću i brzinom oporavka. Redovno su isticali da takav pozitivan stav značajno utiče na uspjeh terapije i povratak normalnom životu. Milena je postala inspiracija ne samo za druge pacijente, već i za medicinsko osoblje koje je s divljenjem pratilo njen put.
Danas, s vremenskim odmakom, Milena jasno poručuje svima da ne ignorišu signale svog tijela i da idu na preventivne preglede, jer upravo oni mogu spasiti život. Rak debelog crijeva je bolest koja u ranoj fazi ima dobre šanse za izlječenje ako se otkrije na vrijeme. Njen primjer to potvrđuje.
Ona danas živi mirnijim tempom, s više zahvalnosti za male stvari. Kaže da više ne uzima nijedan dan zdravo za gotovo. Svako jutro kada se probudi i pogleda kroz prozor, zna da je dobila novu šansu. Uči druge da ne treba čekati da se dogodi nešto strašno kako bismo cijenili ono što imamo. Njena poruka glasi: “Borite se. I ne zaboravite da vaše misli mogu biti vaš najjači lijek.“
Milena nije samo preživjela bolest – ona ju je nadživjela sa stilom, snagom i osmijehom. Njen život danas je pun ljubavi, nade i jednostavne sreće – one koju mnogi previđaju dok je ne izgube
