Vicevi su kratke, humoristične priče ili izjave koje imaju za cilj da izazovu smeh, obično kroz iznenađujući obrat ili apsurdnu situaciju. U osnovi, vicevi su oblik zabave koji je univerzalno prisutan u svim kulturama i često se koriste kao način za opuštanje, povezivanje s drugim ljudima i smanjenje stresa.

Jednog dana, Fata je pitala svoju majku:
-“Mama, mogu li sa Mujom u bioskop?”
Majka je odgovorila:
-“A koji film daje?”
-“Horor” – odgovori Fata.
Na to majka odgovara:
-“Ne može, Fato. Pa da se isprepadate i onda priđeš bliže Muji.”
Fata nije odustajala i nastavlja:
-“Pa, mogu li gledati neki ljubavni film?”
Majka, sada već zabrinuta, odgovara:
-“Ne, Fato, pa da se počnete ljubakati.”
“Pa, mogu li barem gledati komediju?” – upita Fata, nadajući se da će ovo biti prihvaćeno.
Majka odgovori:
-“Možeš!”
Kada je Fata došla kući, majka je odmah pitala kako je bilo u bioskopu. Fata je sa osmehom odgovorila:
-“Da me Mujo nije držao za ruku, upišala bih se od smeha!”
Bioskopi kroz vreme:
Bioskopi su kroz svoju istoriju postali ključna mesta okupljanja i emocionalnih doživljaja, jer su filmovi, kao pokretne slike, stvarali magiju pred očima gledalaca. Prvi koraci u razvoju bioskopa datiraju iz kraja 19. veka, kada su braća Lumière 1895. godine u Parizu prikazala prvi film, otvarajući time vrata filmske revolucije. U početku su bioskopi bili male sale unutar kafana i društvenih klubova, gde su se prikazivali jednostavni filmići sa scenama iz svakodnevnog života.
Kako je tehnologija napredovala, pojavila se potreba za specijalizovanim bioskopima, pa su početkom 20. veka počeli da se grade prostori sa redovima stolica i projektorima, što je omogućilo prikazivanje dužih filmova. Bioskopi su postali vrlo popularni kao mesta zabave, a gledanje filmova je postalo način za privremeni beg od svakodnevice, pružajući ljudima šansu da se opuste i urone u fikciju i avanturu. Tokom 1920-ih i 1930-ih, bioskopi su doživeli pravi procvat i postali luksuzna mesta s grandioznim dekorima, a uvođenjem zvučnih filmova stvorena je nova dimenzija emotivnog izraza.
Za vreme Drugog svetskog rata, bioskopi su igrali ključnu ulogu u društvenom životu, jer su prikazivali patriotske i propagandne filmove, podstičući borbeni duh. Nakon rata, bioskopi su se suočili s novim izazovom – pojavom televizije, koja je postala sveprisutna u domovima. Ipak, bioskopi su se prilagodili novim tehnologijama, poput širokog ekrana, 3D efekata i surround zvuka, čime su ponovo privukli publiku koja je želela jedinstveno iskustvo gledanja filmova u društvu.
U periodu 1980-ih i 1990-ih, pojavili su se multipleks bioskopi, sa više sala, kao i dodatnim uslugama poput restorana i kafića. Ovi bioskopi omogućili su stvaranje potpuno novog iskustva za posetioce, jer su mogli da uživaju u filmu u jedinstvenoj atmosferi. Krajem 20. i početkom 21. veka, digitalna tehnologija omogućila je poboljšanje kvaliteta slike i smanjenje troškova prikazivanja filmova, ali s pojavom streaming platformi, bioskopi su ponovo bili suočeni s novim izazovima.
Međutim, bioskopi su uspeli da se prilagode, nudeći specijalne projekcije poput IMAX formata, 4D iskustava, organizovanjem tematskih večeri i filmskih festivala. Danas bioskopi nastoje pružiti jedinstveno iskustvo gledanja filma u društvu, čime zadržavaju svoju poziciju na tržištu zabave, održavajući magiju velikog platna i stvarajući nezaboravne emocionalne trenutke za publiku.
Zdravlje kroz osmijeh:
Iako to možda ne izgleda tako, osmijeh ima mnogo veći uticaj na naše zdravlje nego što bismo mogli da pretpostavimo. Istraživanja pokazuju da osmijeh nije samo univerzalni izraz sreće, već i moćan alat koji poboljšava naše fizičko i mentalno stanje. Kada se osmjehnemo, aktiviraju se brojne mišiće na licu koji šalju signale našem mozgu. Ovi signali izazivaju oslobađanje hormona sreće poput dopamina, endorfina i serotonina, koji pomažu da se smanji nivo stresa, ublaže bolovi i poboljša raspoloženje.
Osmijeh je takođe zarazan. Kada vidimo nekog kako se smeška, naš mozak često nesvesno reaguje i uzvraća osmijehom. Ovo je povezano s našom sposobnošću da budemo empatični – kada se osmjehnemo, velika je verovatnoća da će osoba kojoj smo se nasmešili uzvratiti osmijehom, stvarajući time lančanu reakciju pozitivnih emocija među ljudima.
U zaključku, osmijeh nije samo fizički izraz, već i moćan alat za poboljšanje kvaliteta života, kako na fizičkom, tako i na mentalnom planu.