Pjevačica Vesna Đogani danas živi u luksuznom domu sa svojim mužem Đoletom i uživa u ljubavi i blagostanju ali nije oduvijek bilo tako. Unatoč odrastanju u izazovnim okolnostima, pjevačica Vesna Đogani uvijek je ostala otvorena oko svog porijekla. Često je dijelila priče o svom ne baš idealnom djetinjstvu, ističući svoje velike snove, bujnu maštu i opću sreću u djetinjstvu. Vesna Đogani boravila je u maloj i skromnoj kući, a jedno vrijeme je boravila i u domu za nezbrinutu djecu.
Tijekom boravka u Zvečanskoj doživio sam duboku i trajnu traumu, iako sam tada bio vrlo mlad. Sjećanja na stalne suze još uvijek su živa u mom umu. Osjećao se kao da bolesno dijete s visokom temperaturom očajnički doziva svoju majku, ali bez mogućnosti njezine prisutnosti ili dolaska. To je iskustvo učinilo nevjerojatno izazovnim i uznemirujućim za mene.
Pjevačica je izrazila empatiju prema njihovoj majci, priznajući izazovne okolnosti koje su je dovele do teške odluke o nemogućnosti pružanja podrške. Za to vrijeme podnijela je golemu patnju. Ipak, pjevačica čvrsto vjeruje da nema opravdanja za oca koji napušta svoje dijete i odbija bilo kakav oblik komunikacije. Unatoč prouzročenoj boli, pjevačica je odlučila oprostiti njihovom ocu, shvaćajući štetne učinke koje zadržavanje takve ljutnje može imati na njihovu vlastitu dobrobit.
Kao odgovor na nepovoljne primjedbe, Đogani je u nedavnom vlogu odlučila dokumentirati kuću i okolno susjedstvo iz svog prošlog prebivališta. Ja se zovem Vesna Đogani. Ova posebna ulica za mene ima ogromnu sentimentalnu vrijednost jer obuhvaća cijelo moje djetinjstvo. To je upravo mjesto gdje sam prvi put udahnuo i svjedočio svom rastu. U krugu svog dvorišta održao sam svoje inauguracijske koncerte, zapalivši plamen svoje karijere. U tom su se okruženju moji snovi ukorijenili i procvjetali.
Most ispred nas služio je kao simbol mog djetinjstva, mjesto gdje smo se neustrašivo igrali usred titranja plamena. Njime bi prolazila neprestana bujica pješaka koji su vatreno bodrili svoje momčadi, Zvezdu i Partizan, gromoglasnim navijanjem. Tramvaji bi klizili, a njihovo tiho zujanje sličilo je najslađoj melodiji našim mladim ušima. Njegovali smo tu skladnu kakofoniju.
Moj most je oskrnavljen, okaljavši moja draga sjećanja na djetinjstvo. Nečista je duša okaljala nevinost mladog srca. Nečiste vizije napadaju snove nevine djece. Ja, nekoć skromna djevojka s velikim težnjama, posjedovala sam bujnu maštu. Vesna je napisala ove riječi, osvrćući se na svoju prošlost siromašne djevojke s beskrajnim snovima.
Je li pošteno da vas netko osuđuje samo na temelju činjenice da ste živjeli ispod mosta? Posjedovala je zalogaj kruha i djelić raja. Ova me stvarnost ispunjava tugom.Došao sam ovamo sa svrhom koja nadilazi moje potrebe. Moja namjera je pružiti podršku unutarnjem djetetu u sebi, djevojčici koja roni suze. Došao sam se ispričati mostu koji ima značaj u mom životu, jer sam svjestan boli koju podnosi. Ovaj most je jedini koji istinski razumije moj identitet i poznaje moje težnje. Iako mi nitko drugi nije ponudio vodstvo, upravo je ovaj most osvijetlio put kojim sam trebao ići.
Kroz svoje putovanje postala sam osoba kakva sam danas, žena koja je pronašla uspjeh i spokoj. Okružen obiljem ljubavi, zagrljen sam klicanjem i pokojom suzom moje publike. Moj glas ima moć donijeti utjehu njihovim dušama, sprječavajući moje suze da kapnu. Duboko sam zahvalan svim divnim pojedincima koji su me podržali. Sada, sa svim odgovorima u rukama, nalazim se u miru. Moj most, moja ljubav, moje djetinjstvo – sve razotkriveno s najvećom iskrenošću. Obožavanje publike prema Vesni nakon ovog otkrića samo je ojačalo.
