Narodna vjerovanja stoljećima su povezivala ljude i biljke, dajući im uloge koje nadilaze običnu hranu ili dekoraciju. Više am donosimo u nastavku…
- Biljke su u mnogim kulturama smatrane čuvarima doma, simbolima sreće ili nesreće, pa čak i zdravlja i smrti. Ta vjerovanja i običaji, iako danas često percipirani kao folklor, u prošlosti su imali duboko značenje i oblikovali način života ljudi.
Jedna od biljaka koja se kroz narodne priče pojavljuje s negativnom simbolikom je orah. Njegovo snažno drvo i gusta krošnja cijenjeni su zbog sjene i plodova, no vjerovalo se da posaditi orah u dvorištu može donijeti nesreću ili preranu smrt ukućanima. Posebno se upozoravalo da se ne sjedi ispod njegove krošnje, jer bi to moglo izazvati bolest. Slična uvjerenja postojala su i za dud, za kojeg se smatralo da njegova blizina kući može ubrzati nestanak ukućana.
- Nasuprot tome, mnoge biljke smatrane su zaštitnicima doma. Čuvarkuća je primjer biljke koja se stavljala na krovove kuća kako bi štitila od groma, dok je perunika bila simbol zaštite od nesreće i zlih sila. U ruralnim sredinama, ovi običaji i danas opstaju – ljudi sade određene biljke ne samo radi estetike, već i kao simboličku zaštitu, poštujući tradiciju i vjerovanja svojih predaka.
Poseban status u narodnoj tradiciji imao je hrast, koji je simbolizovao snagu, dugovječnost i stabilnost. Hrast lužnjak smatran je svetim drvetom, a njegova prisutnost u dvorištu donosila je plodnost zemlji i domu. Mnoge porodice u Srbiji i Bosni i Hercegovini i danas čuvaju hrastove, smatrajući ih simbolom trajnosti i zaštite. Lipa je također imala važno mjesto u slovenskoj mitologiji; njeni cvjetovi su bili ljekoviti i privlačili pčele, a od medovine spravljane od lipinog meda pripremali su se napici za narodne svečanosti. Vjerovalo se da lipa ne smije rasti neposredno iznad mjesta okupljanja, već sa strane, kako bi njen duh ostao naklonjen ljudima.
- Biljke su imale i praktičnu funkciju u životu ljudi. Vrba je, na primjer, bila povezana s djecom. Na Lazarevu subotu ili Cvjeti, djeca bi se simbolično udarala grančicama vrbe uz riječi „Rasti kao vrba“, što je trebalo donijeti zdravlje i snagu. Njena kora koristila se i u narodnoj medicini protiv prehlade. Dren je bio simbol zdravlja i otpornosti; grančice i plodovi drena koristili su se za ukrašavanje kuća za Đurđevdan, a djeca su jela cvijet drena na Bogojavljenje kako bi bila otporna na bolesti.
Voće je također imalo simboličko značenje. Jabuka se u svadbenim običajima smatrala simbolom plodnosti i ljubavi, te se često koristila u svadbenim darovima. Posebno su cijenjene domaće sorte poput petrovače. Šljiva je bila povezana s domaćinstvom i rakijom, koja je hranila porodice generacijama i bila sastavni dio slavskih i svadbenih običaja.
Planiranje dvorišta u skladu s ovim vjerovanjima imalo je veliku ulogu: dok su orah, dud i bagrem smatrani nepoželjnima, hrast, lipa, dren i jabuka donosili su zdravlje, blagostanje i zaštitu. Biljke nisu služile samo dekoraciji; bile su simbol života, tradicije i povezanosti čovjeka s prirodom. Čak i u modernom dobu, ove tradicije podsjećaju nas na potrebu ravnoteže između duhovnog i prirodnog svijeta.
- Zaključno, narodna vjerovanja o biljkama pokazuju koliko su naši preci tražili zaštitu, snagu i zdravlje kroz prirodu. Dok jedne biljke simbolizuju nesreću i smrt, druge donose život, sreću i blagostanje. Orah, dud i bagrem smatrani su nepoželjnima, dok hrast, lipa, dren i jabuka nose pečat zdravlja i sreće. Ove tradicije i danas podsjećaju na duboku povezanost čovjeka i prirode te čuvaju duh prošlih generacija.
