Vest da je preminuo hrvatski glumac Branko Dubajić pogodila je cijelu regiju i unijela tugu u kulturni život Hrvatske i šire. Donosimo Vam više u nastavku teksta…
Nakon duge i iscrpljujuće bolesti, glumac koji je decenijama bio prisutan na kazališnim daskama i televizijskim ekranima napustio je svijet, ostavljajući iza sebe bogat umjetnički opus i sjećanja publike koja ga je obožavala.
- Dubajić je bio jedan od onih umjetnika koji je život posvetio kazalištu. Do posljednjih dana bio je aktivan, pokazujući ogromnu predanost poslu i publici, čak i kada se borio s bolešću. Njegova energija i ljubav prema umjetnosti činile su ga posebnim i nezamjenjivim. Petra Mrduljaš iz Zagrebačkog kazališta lutaka potvrdila je da je Branko ostao dio ansambla sve do samoga kraja, a kolege ga se sjećaju kao čovjeka koji je svakim nastupom donosio toplinu i jedinstvenu scensku snagu. Glumac Siniša Ružić oprostio se emotivnom porukom putem društvenih mreža, naglašavajući da odlazi ne samo kolega nego i veliki prijatelj.
Rođen 1956. godine u Zagrebu, Branko Dubajić je karijeru započeo u Kazalištu lutaka u Rijeci, gdje je proveo sedam godina. Već tada se isticao ljubavlju prema radu s djecom, jer je lutkarstvo zahtijevalo posebnu vrstu izražajnosti. Od 2003. godine bio je član Zagrebačkog kazališta lutaka, gdje je ostvario brojne uloge koje su obilježile njegovu karijeru – od “Odiseje” i “Male sirene” do “Čarobne frule”. Njegova sposobnost da kroz lutke prenese emocije bila je posebna i neponovljiva.
- Iako je kazalište bilo njegova prva ljubav, Dubajić je bio poznat i široj publici putem televizije. Gledatelji ga pamte po ulogama u popularnim serijama “Ljubav u zaleđu”, “Zabranjena ljubav”, “Ponos Ratkajevih”, “Bube i princeze” i “Ivanjske vatre”. Iako uglavnom u sporednim ulogama, njegova prisutnost bila je snažna i prepoznatljiva. Publika ga je doživljavala kao glumca koji ne traži reflektore, ali uvijek ostavlja trag.
Kako prenosi Večernji list, kolege ga opisuju kao čovjeka bez taštine, posvećenog ansamblu i umjetnosti, a ne ličnoj promociji. Upravo ta skromnost bila je razlog što je bio voljen i cijenjen. Jutarnji list naglašava da je Zagrebačko kazalište lutaka za njega bilo i utočište i drugi dom, mjesto gdje je pronalazio mir i snagu. HRT ističe njegov nemjerljiv doprinos kulturi, jer je generacijama djece približavao umjetnost i usađivao ljubav prema kazalištu.
- Dubajićev život svjedoči da istinska umjetnost ne traži slavu ni glamur, već posvećenost i iskrenost. Čak i u trenucima slabosti dolazio je na probe i nastupe, dajući sve od sebe da publika osjeti toplinu i poruku predstave. Njegova upornost i predanost postali su inspiracija mnogima, dokaz da strast prema umjetnosti može biti jača od životnih prepreka.
Njegova smrt je veliki gubitak za kazalište i televiziju, ali ono što ostaje iza njega mnogo je snažnije od prolaznosti života. Ostaje nasljeđe predstava, serija i uspomena koje će publika i kolege čuvati s poštovanjem. Branko Dubajić ostat će zapamćen kao čovjek koji nije tražio slavu, ali je svojim djelima ostavio neizbrisiv trag. Bio je glumac koji je znao da umjetnost ne mora biti glasna da bi bila velika, i čovjek koji je svakodnevno pokazivao kako se strast, skromnost i predanost spajaju u jedno.
- Kazališna zajednica sada se oprašta s dubokim poštovanjem, a publika sa zahvalnošću. Njegov odlazak podsjetnik je koliko su umjetnici važni za društvo, jer oni kroz svoje uloge i poruke ostavljaju nasljeđe koje živi i nakon njih. Branko Dubajić živio je za umjetnost, a sada, iako ga nema, umjetnost koju je stvarao ostaje kao svjedočanstvo jednog života ispunjenog ljubavlju prema sceni i ljudima
