Avionske nesreće su jako rijetke u cijelom svijetu na godišnjem nivou. Dešava se tek 3% nesreća na godišnjem nivou, u odnosu na saobraćajne nesreće na kopnu….
Jedna od najtragičnijih zrakoplovnih nesreća koja se dogodila na području bivše Jugoslavije dogodila se 10. rujna 1976. godine iznad Vrbovca, oko 35 kilometara od Zagreba. Tog jutra nebo je poprimilo mjesto nevjerojatnog užasa kada su se u zraku susrela dva putnička zrakoplova – jedan u vlasništvu Inex Adrie, drugi u vlasništvu British Airwaysa. Ovaj čeoni sudar koji se događa velikom brzinom iu zraku smatra se jednim od najrjeđih i najstrašnijih u povijesti zrakoplovstva.
U to je vrijeme Jugoslavija bila regija u kojoj su preleti bili uobičajeni, jer zemlje pod sovjetskim utjecajem nisu dopuštale slobodno putovanje zrakoplovom. Tog je dana iz Splita za Köln isplovio DC-9 tvrtke Inex Adria sa 113 putnika, uključujući i posadu. S druge strane, zrakoplov Trident 3B britanske kompanije putovao je iz Londona za Tursku, s ukupno 63 putnika i članova posade. Unatoč velikom iskustvu pilota oba zrakoplova, nesreći je kumovao kvar na kontroli leta u Zagrebu. U jednom od posljednjih razgovora kontrolor je dao uputu pilotu jugoslavenskog zrakoplova da se “drži u visini” i javi kada prolete kraj grada Zagreba. Međutim, komunikacija je pogrešno shvaćena – pilot je tražio pojašnjenje, ali tada je bilo prekasno.
Samo nekoliko sekundi nakon slijetanja, avioni su se sudarili na visini od oko 10.000 metara, pri brzini od preko 900 kilometara na sat. U izvješću iz 1982. dokumentirano je da je krilo aviona iz Jugoslavije presjeklo kabinu drugog aviona, što je izazvalo eksplozivnu reakciju. Trident se raspao u zraku i sletio repom na tlo, dok se DC-9 s teško oštećenim krilom spustio pod oštrim kutom, prvo udarivši u desno krilo. Niti jedna osoba iz oba zrakoplova nije preživjela: ukupno 176 ljudi poginulo je u samo nekoliko sekundi. Na mjesto nesreće prve su stigle lokalne vlasti i lokalna policija. Jedan od policajaca kasnije je komentirao da je na tlu vidio bebu koja je davala znakove života, no brza reakcija hitne pomoći, da je stigla ranije, ne bi promijenila tragičan zaključak.
Međutim, tijelo djeteta ne bi bilo spašeno. Za ovu tragediju odgovornost je stavljena na teret kontrolora leta Gradimira Tasića, koji je u trenutku nesreće radio već treći dan zaredom, po 12 sati dnevno, jer je postojao kadrovski deficit. Tasiću je izrečena kazna od sedam godina, ali mu je kazna kasnije smanjena na tri godine, nakon što su se suradnici zauzeli sustavom i optužili ga za nedostatak potrebnog broja zaposlenika, zastarjelu tehnologiju i veliku količinu posla.
Oni u Vrbovcu svjedočili su spuštanju aviona, jedan je bio ravno, drugi je bio krug. Nebo je bilo preplavljeno komadima krhotina, osobnim stvarima putnika, kao i tijelima koja su bila vezana za sjedala ili su potpuno uništena. Njemački turisti, koji su se vraćali s putovanja, činili su većinu preminulih, što je nesreći dalo značajan međunarodni ugled. Na mjestu nesreće podignut je mali križ koji simbolizira trajno sjećanje na tragediju. Za British Airways ovo je još uvijek jedina fatalna nesreća koja se dogodila u povijesti kompanije.
U bivšoj Jugoslaviji to je bilo najveće zabilježeno bombardiranje iz zraka. Nakon toga su rješavani pravni sporovi. British Airways je 1979. pokrenuo tužbu protiv tadašnje SFRJ zbog krivnje stjuardesa. Proces je bio dug i uključivao je brojne pravne instance u Srbiji, a 2012. godine pokušaj British Airwaysa da odbije iznos odštete konačno je uspio. Ustavni sud je 2016. godine utvrdio da je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, ali nije smatrao da to predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu uključio se u tu stvar 2021. godine, nakon što su napori British Airwaysa u Srbiji bili iscrpljeni. Istodobno je 19 članova obitelji žrtava podnijelo pojedinačne tužbe za novčanu pomoć, među kojima su većina bili članovi posade britanskog zrakoplova. Količine koje su tražili nikada nisu otkriveni. Ova tragedija i danas je zabilježena u kolektivnom sjećanju onih koji su toga dana promatrali nebo iznad Vrbovca. Bila je to greška koju je svatko mogao predvidjeti, ali nitko nije uspješno spriječio, rezultati se osjećaju i danas, ne samo u vidu gubitka života, već i kroz pravne i moralne sporove koji traju desetljećima.
