U danasnjem clanku govorimo o roditeljstvu,procitajte i razmislite o nacinu odgajanja svoje dece,,,……
Roditeljstvo nikada nije bilo jednostavno, ali u vremenu u kojem živimo – brzom, zahtjevnom i nepredvidivom – postalo je još izazovnije. Ipak, bez obzira na tempo života, jedna stvar ostaje nepromjenjiva: dijete ne traži savršenog roditelja, već onoga koji ga vidi, čuje i prihvata onakvim kakvo jeste.
Ono što se danas događa u odnosu između roditelja i djeteta – način na koji se govori, kako se reaguje na greške, koliko se ulaže strpljenja u svakodnevnu komunikaciju – neće ostati bez posljedica. Jer djeca upijaju, pamte i oblikuju svoj pogled na svijet upravo kroz te prve odnose. Ako danas gradimo bliskost, poštovanje i otvorenost, za dvadeset godina imat ćemo odrasle koji znaju voljeti, voditi i razumjeti.
Brojna psihološka istraživanja, poput onih koje prenosi PsihologijaDanas.ba, ističu važnost emocionalne sigurnosti u ranom djetinjstvu. Dijete koje osjeća da je voljeno i kad pogriješi, razvija otpornost, samopouzdanje i sposobnost da se nosi s teškoćama. Suprotno tome, djeca pod pritiskom savršenstva često ulaze u odraslo doba s osjećajem neadekvatnosti, pa i sa ozbiljnim emocionalnim ranama.
Nisu sve emocije prijatne – bijes, tuga, razočaranje… ali one su sastavni dio života. Umjesto da se dijete uči da ih potiskuje ili se zbog njih osjeća „teškim“, važno je pokazati mu kako prepoznati i izraziti ono što osjeća. Jer ako u ranoj dobi nauči da je u redu plakati, u redu biti ljut, ali i u redu tražiti pomoć – tada će kao odrasla osoba znati postaviti granice i voditi zdrav dijalog.
Ne može se zanemariti ni uticaj društva koje sve više forsira rezultat umjesto truda. No, roditelji imaju moć da to promijene. Umjesto da se slave samo petice, medalje i priznanja, vrijeme je da se vrednuje pokušaj, istrajnost i hrabrost da se ne odustane. Tako se gradi djetetova unutrašnja snaga.
Kako piše Roditelji.hr, upravo mala svakodnevna pitanja poput „Kako si danas?“ i „Šta ti je bilo najljepše?“ grade najdublji odnos između djeteta i roditelja. To nisu prazne rečenice – to su temelji sigurnosti koji traju cijeli život. Nije potrebno luksuzno putovanje ni skup poklon da bi se dijete osjećalo voljeno – dovoljno je vrijeme, prisutnost i pogled koji kaže: „Važan si mi.“
Roditeljstvo nije projekat s planom i rokovima. Dijete nije mini-verzija roditelja niti nastavak neostvarenih ambicija. To je novo biće, s vlastitim snovima, slabostima i snagama. I zato je važno da ne tražimo savršenstvo, već autentičnost. Umjesto da djetetu govorimo šta da postane, možemo ga pitati: „Ko želiš biti?“ i iskreno slušati odgovor.
Ukoliko dijete već u najranijoj dobi osjeti pritisak, upoređivanje, pa čak i sram, to može imati ozbiljne posljedice kasnije u životu. Centar za mentalno zdravlje Sarajevo u svojim preporukama roditeljima naglašava: “Ne postoji veći poklon koji možete dati djetetu od emocionalne prisutnosti. Nema pravog razvoja bez povezanosti, bez osjećaja da ga neko vidi i razumije.”
Naša djeca su budući ljekari, nastavnici, umjetnici, radnici, roditelji. Ono što ih naučimo danas – ne riječima, već ponašanjem – prenijet će dalje. Ako danas nauče da nisu vrijedni samo kada uspiju, nego i kada se potrude, to će sutra prenijeti i na druge. Ako danas nauče da je u redu pasti, jer pad nije kraj, već prilika za novi početak – izrasti će u hrabre ljude.
A možda najvažnije od svega – ako osjete da su bezuslovno voljeni, znaće to dati i drugima. Znaće da se ljubav ne mora zaslužiti, već da ona postoji jer postoji i odnos, jer postoji bliskost, jer neko stoji uz njih i kad je teško.
Za dvadeset godina, kada se osvrnemo, shvatićemo da nismo pravili savršene ljude, već sretne i emocionalno stabilne osobe. I tada neće biti važno koliko su zaradili, koje škole završili, već koliko su zadovoljni sobom. To je najljepše nasljeđe koje roditelj može ostaviti
