Puno je socijalnih slučajeva koji se daanas nalaze u cijeloj regiji, ali je najgora situacija u Bosni i Hercegovini. Naime, danas govorimo o jednoj ženi iz mjesta Podgora, nedaleko od Lopara, koje je proživjela pravi pakao….
Priča Jelene Terzić: Snaga žene suočene s nepravdom i gubitkom
U malom mjestu Podgora kod Lopara, život Jelene Terzić odraz je snage i ustrajnosti unatoč neprekidnim izazovima. Njena priča, ispunjena tugom, gubicima i teškim odlukama, dokazuje kako ljubav prema životu i nevjerojatna volja mogu prevladati i najteže prepreke.
Borba s izazovima svakodnevice
Jelena je majka petero djece, no danas, nažalost, nema kontakta s njima. Živi skromno, oslanjajući se na socijalnu pomoć, koja je neredovita i nedovoljna za pokrivanje osnovnih potreba. Pored toga, pati od reumatizma, što joj otežava kretanje. Unatoč svim nedaćama, Jelena ostaje marljiva i nepokolebljiva.
Primjer njene snage očitovao se kada je, iako teško bolesna, sama posadila i okopala 400 kilograma krumpira. Za nju je rad način života, kako sama kaže: “Ne mogu ne raditi.” Često se suočava s oskudicom, ali se uvijek bori kako bi osigurala osnovne uvjete za život.
Njena najveća podrška dolazi od susjede Biljane, koja joj je postala više od prijateljice. Biljana je pomogla Jeleni kada je oboljela od upale pluća, donijela joj lijekove i hranu te spriječila da Jelena umre od gladi i bolesti.
Težak brak i posljedice nasilja
Jelena se prisjeća svog braka kao jednog od najmračnijih razdoblja u životu. Udala se za muškarca iz Baćapalančana, s kojim je imala šestero djece, no brak je bio ispunjen nasiljem i zlostavljanjem. Jedno od njene djece, nažalost, preminulo.
S gorčinom se sjeća kako je suprug Neđo, u pijanom stanju, javno izjavio da će je zamijeniti svojom prijateljicom. Nasilje nije bilo ograničeno samo na Jelenu – njezina su djeca također trpjela strašne posljedice. Prisjeća se situacija kada ih je tjerao da jedu hranu koju nisu mogli, prijeteći batinama. “Koliko sam puta dobila u glavu braneći svoju djecu,” rekla je kroz suze.
Najteži trenuci uključivali su:
- Tjeranje djece da spavaju u svlačionici.
- Kidanje pidžame jedne od kćeri.
- Neprestane prijetnje i fizičko nasilje.
Godine 1996., nakon dugotrajnog zlostavljanja, centar za socijalni rad udomio je njenu djecu. Jelena se tada vratila u roditeljsku kuću, pokušavajući ostaviti prošlost iza sebe.
Tuga zbog gubitka djece
Unatoč naporima da pobjegne od nasilja i pruži djeci bolji život, danas Jelena nosi teret najvećeg gubitka – prekida kontakta s djecom. Nema informacija o njihovom životu ni gdje se nalaze. Čula je samo da su joj rekli da ih “zaboravi.” Ta je rečenica postala njena najteža rana, a misli o djeci često pogoršavaju njeno već narušeno zdravlje.
Svjetlo u tami: Susjeda Biljana
U najmračnijim trenucima, Biljana je postala Jelenin oslonac. Pružajući joj pomoć i podršku, donijela je svjetlo u njen život. Osim što joj je pomagala oko hrane i lijekova, Biljana je vratila Jeleni dostojanstvo i osjećaj ljudske vrijednosti.
Biljana nije samo susjeda – ona je simbol solidarnosti i ljubavi prema bližnjima. Jelena često ističe koliko je zahvalna što, unatoč svim nedaćama, ima nekoga tko joj pruža pažnju i podršku.
Zaključak: Snaga i borba žene koja ne odustaje
Jelena Terzić primjer je žene koja, unatoč brojnim gubicima i nepravdama, ne dopušta životu da je slomi. Njezin borbeni duh, usprkos teškoj bolesti i oskudici, inspiracija je za sve koji se suočavaju s vlastitim izazovima.
Ova priča nas podsjeća na važnost zajedništva i pomoći u najtežim trenucima. Poput Biljane, svi možemo biti nečija podrška i svjetlo u tami. Jelenin život dokazuje da, iako ranjena, snaga ljudskog duha ostaje neslomljiva.
