DODATNI TEKST
- U svakodnevnom svijetu rutine i poznatih pojedinaca povremeno se dogodi trenutak koji promijeni cijeli krajolik. Nepredviđena interakcija, pogled ili izjava mogu poremetiti ustaljeni ritam, potaknuti nelagodu, a istovremeno otkriti nove mogućnosti. Takvi slučajevi često služe kao podsjetnici na našu nepotpunu prirodu, ukazujući na to da još ima prostora za ispitivanje, neizvjesnost i otkriće. Stižu bez najave, bez ikakvog upozorenja; jednostavno se pojave i, poput traga u pijesku, neizbrisivo se urežu u nas.
U potpuno drugačijem carstvu svakodnevnog postojanja, postoji svemir mirisa i okusa koji nas vraća u naše formativne godine, evocirajući sjećanja na kuhinje naših baka i udobnosti svečanih obroka. Unutar ovog univerzuma, kadaif zauzima jedinstveno mjesto – poslastica koja vuče korijene s Bliskog istoka, ali je stoljećima isprepletena s kulinarskim naslijeđem Mediterana i Balkana. Napravljen od delikatnih, gotovo konastih pramenova tijesta, koji su složeni i preliveni slatkim sirupom, kadaif je izuzetan spoj tekstura i okusa. Podrijetlo ove poslastice može se pratiti unazad do Otomanskog carstva, a ime joj je izvedeno iz arapskog izraza koji označava njen prepoznatljiv oblik.
Iako možda podsjeća na druge slatkiše, poput kunafa, njegova je posebnost u načinu pripreme tijesta. Smjesa se izlijeva na zagrijanu površinu kroz sitno cjedilo, pri čemu nastaju tanke niti koje se brzo suše i služe kao osnova za kasnija kulinarska kreacija. Kadaif se ne priprema jednako po regijama. U Turskoj se obično puni ili orasima ili pistaćima, dok se u Grčkoj umjesto sirupa povremeno koristi med. U arapskim narodima jelo se često puni sirom i ukrašava slatkim sirupima. U Bosni se, nasuprot tome, pravi s minimalističkim pristupom, s orašastim plodovima i šećerom, nadopunjenim esencijalnim udjelom limuna kako bi se uravnotežila slatkoća.
U Egiptu, gdje se zove knafeh, ova poslastica može sadržavati i kremaste nadjeve. Osnovni recept za domaću varijantu sastoji se od oko 500 grama tijesta za kadaif, sitno sjeckanih oraha, putera, šećernog sirupa, vode i soka od limuna. Tijesto se prije stavljanja u posudu pažljivo razvalja i premaže maslacem. Zatim se doda sloj nadjeva, pa drugi sloj tijesta koje se peče dok ne porumeni. Kada je pečen, topao kolač se prelije gustim sirupom, čime kadaif upije mirisnu slatku tekućinu, što rezultira sočnom i bogatom teksturom. Dok je kadaif nedvojbeno ukusan, također je i prilično kaloričan.
Ova poslastica sadrži oko 350 kalorija na 100 grama, uz značajne količine masti, šećera i ugljikohidrata. Međutim, uključivanje oraha i pistacija može povećati unos zdravih masti i dijetalnih vlakana. Stoga, unatoč svojoj slatkoj prirodi, kadaif nudi određene dobrobiti tijelu kada se konzumira umjereno. Kadaif nadilazi etiketu jednostavnog deserta unutar kulturnog konteksta. Na Balkanu se često pravi za važne praznike i obiteljska okupljanja, dok u islamskom svijetu služi kao vitalna komponenta iftara tijekom ramazana. U Grčkoj se obično priprema za Uskrs, au brojnim arapskim narodima povezuje se s vjenčanjima i svečanim večerama.
Njegova prisutnost u ovim ključnim prilikama nije slučajna; nego potiče osjećaj svečanosti, zajednice i tradicije. Važno je napomenuti da kadaif nije ograničen samo na tradicionalnu prezentaciju. Na raznim mjestima prati ga sladoled ili se puni kremastim sastojcima; u nekim se krajevima poslužuje kao nadjev za peciva. U Palestini i Libanonu priprema se varijanta sira poznata kao kunafa nabulsi. U međuvremenu, u Srbiji i Bosni, kadaif je često dostupan već pripremljen i već preliven sirupom, iako neke obitelji nastavljaju tradiciju izrade od nule u svom domaćem okruženju.
Kadaif se lako sprema; kada se prekrije krpom na sobnoj temperaturi, može ostati održiv nekoliko dana, a može se čuvati u hladnjaku do tjedan dana. No, hlađenje može rezultirati gubitkom hrskavosti, stoga je preporučljivo poslužiti ga na sobnoj temperaturi. Kao i značajne prilike koje život iznenada pruži, kadaif se neizbrisivo urezuje u sjećanje. To nije samo zbog njegovog okusa, već i zbog emocija koje izaziva. Bilo da se uživa uz kavu, u tišini ili usred razgovora, ima jedinstvenu sposobnost stvaranja veza, utemeljuje nas u našem podrijetlu i podsjeća nas da su najjednostavnije stvari često najljepše.
