DODATNI TEKST
Usred rutine i poznatih lica koja obilježavaju našu svakodnevicu, povremeno se pojavi trenutak koji promijeni sve. Nepredviđena interakcija, pogled ili fraza mogu poremetiti ustaljeni ritam, unoseći osjećaj nelagode, a istovremeno otkrivajući nove mogućnosti. Takvi slučajevi često služe kao podsjetnici na našu nepotpunu prirodu, ističući stalni potencijal za istraživanje, neizvjesnost i istraživanje.
Stižu bez najave, bez ikakvog upozorenja – jednostavno se dogode, ostavljajući trag na nama kao otisak u pijesku. U potpuno drugom carstvu svakodnevnog postojanja, postoji svemir mirisa i okusa koji nas prenosi u mladost, u domove naših baka i u ugodnu atmosferu blagdanskih obroka. Unutar ovog univerzuma kadaif zauzima istaknuto mjesto – poslastica čiji korijeni sežu na Bliski istok, ali je stoljećima sastavni dio kulinarskog nasljeđa i Mediterana i Balkana. Napravljen od finih, gotovo niti nalik na niti tijesta koji su složeni i preliveni slatkim sirupom, kadaif je nezaboravan spoj tekstura i okusa. Podrijetlo ove slastice može se pratiti u Osmanskom carstvu, a ime joj dolazi od arapskog izraza za njegov oblik.
Iako podsjeća na razne druge slastice, pa tako i na kunaf, njegova posebnost leži u načinu pripreme tijesta. Smjesa se izlijeva na zagrijanu podlogu kroz sitno cjedilo, oblikujući tanke niti koje se brzo suše i služe kao osnova za sljedeće kulinarske kreacije. Kadaif se ne priprema jednako u različitim regijama. U Turskoj se obično puni orasima ili pistaćima, dok u Grčkoj med može povremeno zamijeniti sirup. U arapskim zemljama ovo se jelo često puni sirom i ukrašava raskošnim sirupima. Nasuprot tome, u Bosni se pravi jednostavno s orašastim plodovima i šećerom, s osnovnim dodatkom limuna za pojačavanje slatkoće. U Egiptu, gdje se zove knafeh, ova poslastica može imati i kremasta nadjeva.
Osnovni recept, posebno za domaću verziju, sastoji se od oko 500 grama tijesta za kadaif, sitno sjeckanih oraha, putera, šećernog sirupa, vode i soka od limuna. Tijesto se pažljivo odvoji i premaže maslacem prije slaganja u posudu. Na taj sloj se izlije nadjev, a zatim drugi sloj tijesta koje se peče dok ne porumeni. Po završetku pečenja topao kolač obilato prelijemo gustim sirupom. Kao rezultat, kadaif upija mirisnu slatku tekućinu, pretvarajući se u sočnu i bogatu poslasticu. Kadaif, iako je nedvojbeno ukusan, također je vrlo kaloričan. Ova slastica sadrži oko 350 kalorija na 100 grama, uz značajnu količinu masti, šećera i ugljikohidrata.
Međutim, uključivanje oraha i pistacija može povećati unos zdravih masti i vlakana. Stoga, iako je slatki zalogaj, nije sasvim lišen dobrobiti za organizam, pod uvjetom da se konzumira umjereno. Kulturološki gledano, kadaif nadilazi okvire jednostavnog deserta. Na Balkanu se često pravi za važne praznike i obiteljska okupljanja, dok u islamskom svijetu igra vitalnu ulogu u iftarima tijekom ramazana. U Grčkoj se ova poslastica priprema za Uskrs, au brojnim arapskim narodima poslužuje se na vjenčanjima i svečanim večerama. Njegova prisutnost u takvim ključnim prilikama nije slučajnost; utjelovljuje duh slavlja, zajednice i tradicije.
Važno je napomenuti da kadaif nije ograničen samo na tradicionalnu prezentaciju. U raznim regijama prati ga sladoled ili kremasti nadjev; u drugim se regijama poslužuje kao nadjev za peciva. U Palestini i Libanonu prevladava varijanta punjena sirom, poznata kao kunafa nabulsi. U Srbiji i Bosni često se može kupiti gotov, ali već zaliven sirupom, iako neki pojedinci nastavljaju tradiciju pripremanja od nule u obiteljskom okruženju. Kadaif se može zgodno skladištiti; pokriveno krpom na sobnoj temperaturi ostaje održivo nekoliko dana, a u hladnjaku može trajati i do tjedan dana.
Međutim, važno je napomenuti da hlađenje može dovesti do smanjenja hrskavosti, stoga je preporučljivo poslužiti ga na sobnoj temperaturi. Poput značajnih prilika koje život neočekivano pruža, Kadaif je neizbrisivo urezan u sjećanje. To nije samo zbog njegovog okusa, već i zbog emocija koje izaziva. Bilo da se uživa uz kavu, u mirnom razmišljanju ili usred živahnog razgovora, ima jedinstvenu sposobnost stvaranja veza, ponovnog povezivanja s našim podrijetlom i podsjećanja da su najjednostavnije stvari često najizvrsnije.
