Danas pravoslavni vjernici obilježavaju praznik Svetih mučenika Adrijana i Natalije, bračnog para iz Nikomidije koji su hrabrošću i vjerom ušli u istoriju hrišćanstva. Više saznajte u nastvku…
Njihov dan upisan je u crkveni kalendar crnim slovima, što govori o njegovom posebnom značaju i poruci koju prenosi svim supružnicima i porodicama.
- Adrijan je poticao iz bogate i ugledne porodice i obavljao je dužnost vojvodskog načelnika. U to vrijeme bio je neznabožac, dok je njegova supruga Natalija u tajnosti ispovijedala hrišćanstvo. Njihov brak trajao je svega trinaest mjeseci, ali je za to kratko vrijeme postao simbol ljubavi i zajedništva koje prevazilazi smrt.
U vrijeme cara Maksimijana, hrišćani su bili progonjeni. Dvadeset troje vjernika sakrilo se u pećini blizu Nikomidije, ali su ubrzo otkriveni. Car je naredio da budu zatvoreni i mučeni. Upravo tada Adrijan, kojem je bila povjerena dužnost da popiše njihova imena, ostao je zapanjen njihovim smirenjem i vjerom. Kada ih je upitao šta očekuju od Boga za sve patnje koje trpe, odgovorili su da se nadaju blaženstvu i vječnom životu. Te riječi toliko su ga dirnule da je izgovorio: „Zapiši i moje ime sa ovima svetima, i ja sam hrišćanin!”
Vijest je stigla do cara, koji ga je ismijao i pitao da li je poludio. Adrijan je mirno odgovorio: „Nisam s uma sišao, nego sam k umu prišao.” To je razbjesnilo cara, pa je i njega osudio na tamnicu i mučenje zajedno sa ostalim hrišćanima.
Kada je Natalija čula da je njen muž primio hrišćanstvo, nije zaplakala – naprotiv, obradovala se. Od tog trenutka posvetila se služenju zatvorenicima. Donosila im je hranu, tješila ih i bodrila Adrijana da izdrži sve patnje. Dok su ga šibali i mučili, stajala je pored njega i hrabrila ga da ostane vjeran Hristu do kraja. Njena hrabrost i vjernost pokazale su da i ona sama nosi mučenički duh.
Na kraju je car naredio da mučenicima budu prebijene ruke i noge na nakovnju. U strašnim mukama, Adrijan je zajedno sa ostalim hrišćanima predao dušu Bogu. Njegovo tijelo, zajedno s tijelima ostalih mučenika, Natalija je sa pobožnim ženama prenijela u Carigrad i časno sahranila.
Nekoliko dana kasnije, Natalija je u snu vidjela svoga muža obasjanog svjetlošću. On joj se obratio riječima: „Dobro je što si došla ovamo, sluškinjo Hristova i kćeri mučenička. Hodi u pokoj svoj, pripremljen ti od Gospoda, i primi nagradu.” Ubrzo nakon toga i ona je mirno preminula, pridruživši se svom mužu u vječnosti.
- Njihova priča kroz vijekove inspiriše vjernike i posebno supružnike. Adrijan i Natalija ostali su simbol bračne ljubavi, sloge i vjernosti – ljubavi koja ne prestaje ni pred smrću. Danas mnogi pravoslavni supružnici pale svijeće i mole se njihovim molitvama, tražeći snagu da očuvaju zajedništvo, vjeru i mir u porodici.
Pravoslavni vjernici vjeruju da je na ovaj dan naročito važno da se supružnici pomole sljedećim riječima:
„Mučenici Tvoji, Gospode, u stradanju svome primili su nepropadljivi venac od Tebe, Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: njihovim molitvama spasi duše naše.”
Ova molitva smatra se blagoslovom za mir, zdravlje i blagostanje porodice. Ona podsjeća da brak nije samo zajedništvo u radosti, već i spremnost da se rame uz rame prolazi kroz iskušenja i teškoće.
- Domaći mediji naglašavaju da praznik Svetih mučenika Adrijana i Natalije danas ima i širu poruku: u vremenu kada su brak i porodica često na velikim iskušenjima, njihov primjer pokazuje da istinska ljubav počiva na vjeri, požrtvovanosti i istrajnosti.
Za vernike, ovaj praznik nije samo sjećanje na mučenike iz davnine, već i poziv da se u savremenom životu njeguje vjernost, sloga i istrajnost. Poruka Adrijana i Natalije ostaje jasna – prava ljubav, kada je utemeljena na Hristu, može da pobijedi svaku muku i nadilazi čak i samu smrt
