Kao članica „Južnog vetra“, Šemsa Suljaković je stekla ogromnu popularnost širom bivše Jugoslavije. Njena najprodavanija ploča, „Pristajem na sve“ iz 1986. godine, prodata je u gotovo 900.000 primeraka, što je rekord u njenoj karijeri. Ovaj album sadržao je hitove poput „Mi se volimo“, „Zar za mene više sreće nema“ i „Stegni me bar još jednom“, koji su i danas omiljeni među publikom.
Šemsa Suljaković je ime koje već decenijama izaziva poštovanje, emocije i nostalgiju među ljubiteljima narodne muzike. Njen glas ne samo da je ispunjavao kafane i sale, već je dodirivao duše i ostavljao dubok trag. Ipak, iza svjetlosti pozornice i raskoši estrade, krije se život prožet gubicima, tugom i izuzetnom snagom. Njena životna priča daleko je od bajke – to je priča žene koja je, uprkos brojnim udarcima sudbine, ostala uspravna i dostojanstvena.
Rođena kao sasvim obična djevojčica, Šemsa nije ni slutila da će njeno ime postati simbol narodne pjesme. Njena muzička karijera započela je početkom sedamdesetih godina, u vremenu kada su se emocije mjerile snagom glasa, a ne digitalnim brojkama. Od samog početka, publika je u njenom glasu prepoznala istinu i sirovu emociju.
U periodu kada je većina njenih vršnjakinja tek ulazila u život, Šemsa se udala – sa svega 16 godina. Njen suprug tada nije ni završio osnovnu školu. Taj brak trajao je kratko, ali iz njega se rodio njen najveći životni dar – sin Almir.
Nakon razvoda, Šemsa je ostala mlada majka u društvu koje teško prašta ženu koja odluči da sama korača kroz život. Bez oslonca, bez pomoći, sama se borila i gradila i život i karijeru. Nije tražila sažaljenje, niti pomoć – svaki korak bio je njen izbor i njena borba.
Ali prave tragedije tek su je čekale.Najveći udarac stigao je tokom ratnih godina. Šemsa je tada izgubila dva brata – jednog rođenog i jednog od strica, obojicu u Brčkom. To su rane koje nikada ne zarastu. Ipak, još jedan udarac je uslijedio, još teži – njen sin Almir bio je pogođen zalutalim metkom.
Metak mu je prošao kroz glavnu arteriju. U tim trenucima Šemsa je morala ostati jaka. Zamislite majku koja gleda svoje dijete kako krvari, a mora ostati staložena. I dogodilo se čudo – Almir je preživio, zahvaljujući brzoj reakciji ljekara i, kako sama kaže, Božijoj volji.
Nakon svega što je preživjela, Šemsa se povukla sa scene. Estrada više nije bila ono što je nekada bila – izgubila je autentičnost i iskrenost. Umjesto aplauza, odlučila se za tišinu porodičnog doma, gdje joj unučad pružaju mir kakav nikada nije imala u mladosti.
Iako niko iz njene porodice nije naslijedio muzički talenat, njoj to ne smeta. Kaže da joj je dovoljno to što svakodnevno čuje smijeh svojih unuka i osjeća ljubav porodice.
Šemsa nikada nije koristila svoju bol da bi stekla simpatije publike. Nije plakala pred kamerama niti tražila milost. Svoju snagu pokazivala je dostojanstveno, glasom koji je bio i oružje i utočište.
Njena životna priča može se poistovjetiti sa hiljadama žena sa Balkana koje su:
-
Preživjele rat
-
Same odgajale djecu
-
Bile stubovi porodice
-
Nikada nisu klonule pod teretom života
Šemsa Suljaković nije samo legenda narodne muzike – ona je oličenje ženske snage, istrajnosti i dostojanstva. Iako je prošla kroz velike lične tragedije, nikada nije izgubila osjećaj za ono istinski važno – ljubav, porodicu i unutrašnji mir.
Danas, kada više nije na sceni, ostaje samo ono što je oduvijek bilo najvrednije – njeno veliko srce. Srce ispunjeno i tugom i radošću, ali nikada prazno. Upravo zato, Šemsa ne živi samo kroz pjesme koje su je proslavile, već i kroz tihe trenutke koje dijeli s porodicom, daleko od reflektora.
Ona nije samo muzička zvijezda – ona je simbol borbe i postojanosti. A to je titula koju nije donio nijedan hit – već život sam.
