Priče koje povezuju decenije, kontinente i nepregledne životne prepreke rijetko ostavljaju ravnodušnim, a jedna od njih je i sudbina Ide Vajld, žene koja je šezdeset godina tragala za izgubljenim bratom. Njihovo ponovno spajanje svjedoči o tome koliko su ljubav, nada i istrajnost nepobjedive sile, čak i kada vrijeme neumoljivo prolazi.
Sve je započelo davne 1947. godine, u burnom periodu kada se britanska vlast povlačila iz Indije, što je rezultiralo podjelom teritorije i stvaranjem novih država – Indije i Pakistana. Tada su milioni ljudi bili prisiljeni da napuste svoje domove u masovnim migracijama, a među njima i porodica jednog dječaka po imenu Patel.
Njegov otac, imućni Indijac zabrinut za sigurnost svoje djece, odlučio je potražiti utočište za njih van zemlje. Pomoć je zatražio u Škotskoj, gdje je rođaka tadašnje djevojčice Ide, koja je vodila pansion u Glazgovu, na kraju ipak pristala da prihvati djecu – iako je u početku odbila.
Tako je šestogodišnji Patel, zajedno sa svojom sestrom Kulsom, stigao u Škotsku. Idina majka ih je primila u dom, dok su stariji dječaci smješteni kod druge rodbine. Tokom sljedećih pet godina, Patel je postao sastavni dio njihove porodice. Njegov odnos s Idom postajao je sve dublji, a veza između njih dvoje izrasla je u onu koju bi samo pravi brat i sestra mogli imati.
Patel je s vremenom potpuno prihvatio novi život u Škotskoj, zaboravivši mnoge detalje iz prošlosti. Ida će kasnije govoriti da je upravo škotski način života oblikovao njegov karakter – naučio je cijeniti štedljivost, odanost i porodične vrijednosti.
Ali sreća nije potrajala. Nakon pet godina provedenih u Škotskoj, donijeta je teška odluka – Patel se mora vratiti u Indiju, kako bi se ponovo pridružio svojoj biološkoj porodici. Taj rastanak zauvijek će ostati urezan u Idinom pamćenju. “Posljednji put sam ga vidjela na željezničkoj stanici u Glazgovu”, prisjetila se. “Plakali smo oboje.”
Nakon toga, veza između njih je počela da bledi. Isprva su razmjenjivali čestitke za rođendane i praznike, ali i to je vremenom prestalo, posebno nakon što se Idina porodica preselila. Ipak, Ida nikada nije prestala da razmišlja o njemu. Da li je živ? Da li je srećan? Da li se i dalje sjeća svega što su dijelili? – pitala se kroz godine.
U međuvremenu, Patelov život je krenuo u potpuno drugom pravcu. Postao je jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi u Indiji, predsjednik velike logističke kompanije, a 2017. godine se čak našao na 45. mjestu Forbesove liste najuspješnijih indijskih preduzetnika u arapskom svijetu. Ipak, ni bogatstvo ni uspjeh nisu izbrisali želju da ponovo pronađe svoju škotsku porodicu.
I tada se desilo nešto potpuno neočekivano. Prije osam godina, sasvim slučajno, Patel je naišao na fotografiju Ide na Facebooku. Na slici je držala buket na nekom porodičnom vjenčanju. Prepoznao ju je odmah. Poslao joj je poruku: “Jesi li ti Ida Moreland?”, koristeći njeno devojačko prezime.
Ida nije mogla vjerovati svojim očima. Odjednom, čovjek kojeg je voljela kao rođenog brata ponovo je bio tu. Patel – ili, kako se tada predstavio, Asgar Patel – cijelog života je pokušavao da ih pronađe, ali njihovo preseljenje učinilo je to gotovo nemogućim. Zahvaljujući jednoj običnoj objavi na internetu, njihove sudbine su se ponovo ukrstile. Ida je izjavila: “Nisam mogla da vjerujem da me prepoznao poslije toliko godina – to je bilo pravo čudo.”
Njihov ponovni susret probudio je talas emocija. Veza koja nikada nije zaista prekinuta, samo je čekala pravi trenutak da se obnovi. Ida je zaključila da je neizmjerno srećna što ju je kontaktirao, jer neke veze ne mogu da izblijede – one samo privremeno utihnu.
Ova dirljiva priča o porodičnoj povezanosti, čežnji i vjernosti podsjeća nas na to da nikada ne treba odustajati od onih koje volimo. Čak i kada se čini da ih je zauvijek nemoguće pronaći, život ponekad ima drugačije planove.
