– Za danas se malo podsjećamo početaka popularnog srpskog pjevača Ace Pejovića. Mnogi uopšte ne znaju koliko ima godina, a njegovo godište najbolje pokazuje i to, da je bio u JNA. On je danas u skladnom braku, a njegovu karijeru su obilježili veliki hitovi, koji će se slušati još jako dugo vremena.
Aco Pejović, renomirana figura besprijekorne profesionalne putanje, u mlađim godinama doživio je buran duh koji ga je doveo u brojne nevolje. Shodno tome, u dobi od sedamnaest godina, našao se u zatvoru zbog nezakonitog pokušaja da pređe francusku granicu. Uprkos svojoj prošlosti, Aco sada vodi miran bračni život, njegujući svoju ulogu oca tri prelijepe ćerke, a sve to držeći svoje lične poslove podalje od očiju javnosti.
- Radosno i bezbrižno odrastanje.
Tokom mog djetinjstva, imao sam sreću da imam duboko smisleno i radosno odrastanje. Za razliku od današnje djece, nisam imao pristup obilju materijalnih dobara ili trenutnog zadovoljstva. Međutim, ono što sam imao bila je nepokolebljiva pažnja i ljubav moje porodice. U to vrijeme se moralo izaći van kućnih granica i aktivno se baviti aktivnostima poput jurnjave za loptom. Bilo je to drugačije vrijeme, vrijeme kada su stvari bile jednostavnije. Stanovao sam u spavaonici, gdje su kreveti na sprat bili uobičajena. Iako nisam imao nikoga svog, cijenio sam te trenutke.
- Komunikacija je bila ograničena na fiksne telefone, a ako bi neko naišao na problem, morali su se probiti do govornice i strpljivo čekati odgovor. Razmišljajući o izazovima sa kojima sam se suočio tokom tog doba, rado bih ih izdržao iznova. Na početku svoje priče rekao sam da sam tada imao 14 godina i da je to za mene nesumnjivo bio težak period.
U trošnoj, prohladnoj spavaonici, sa skučenim sobama u kojima se nalazi šest ili sedam osoba i zajedničkim kupatilima, našao sam se. Međutim, moć muzike je bila ta koja je preobrazila moje iskustvo. Pejović se prisjetio tog vremena i emocija koje su ga obuzele po izlasku iz porodične rezidencije.
Iako mi suze nisu potekle iz očiju, noći su bile ispunjene teškoćama. Naći se u nepoznatom gradu, bez ikakvih poznatih lica, može biti prilično neodoljivo, posebno za malo dijete. Stres je bio opipljiv, ali morala sam da istrajem i ostanem fokusirana na svrhu koja me je dovela ovde, kako je ispričala pevačica. Međutim, usred izazova, trenuci sreće i oduševljenja isplivali su na površinu tokom vikenda provedenih sa roditeljima, unoseći osećaj topline i radosti u moj život.
Svakog mjeseca željno bih očekivao priliku da se vratim kući. Utjeha mi je bila udobnost mamine kuhinje, jer nisam mogla ponijeti hranu sa sobom zbog nedostatka skladišnog prostora. Podsjećao je na moje vrijeme u vojsci. Živo se sjećam dana kada me je majka posjetila i otišla u suzama. Ubrzo se pojavio moj otac i najavio da je neophodna promjena mjesta stanovanja. Objasnio je da je moja majka nezadovoljna uslovima života koje sam izdržao, što je u emisiji “U profilu” podelio Aco.
Moja želja da napustim zemlju i potražim utočište u Francuskoj, gdje je moj ujak živio, je jačala. Ja ne znam, viza je uvedena od moje prethodne posjete prije godinu dana kada sam putovao sa crvenim pasošem. Činilo se da je sve išlo glatko dok me iznenada nisu izvukli iz autobusa na granici između Italije i Francuske, gurnuvši me u stanje muke nalik Tantalovom.
Nakon što sam prenoćio na klupi u blizini carinarnice, sutradan sam krenuo do francuske ambasade u Torinu, nadajući se da ću dobiti vizu.
- Nažalost, moje nade su propale jer su me odmah otpustili. Odlučan da stignem u Chambéry, prvi grad u Francuskoj, ukrcao sam se na voz. Međutim, i tamo me policija uspjela locirati. Uhapšen sam i proveo sam noć u zatvoru, izdržavajući duga ispitivanja. Sumnjili su me da sam izbjegao zakon i počinio pljačku dok nisam konačno razjasnio da putujem u Francusku na nastup. I pored mog objašnjenja, izrekli su mi dvogodišnju zabranu ulaska i deportovali me nazad u Italiju. Nakon odsluženja vojnog roka, izbio je nesretan rat, zbog čega smo izgubili kontakt jedni s drugima. Jednom sam imao Neđadov broj telefona, ali mi je bilo zabranjeno da telefoniram. Obuzeo me strah od primanja poražavajućih vijesti, saznanja da više nije s nama.
Međutim, nakon dvanaest godina, primio sam neočekivani telefonski poziv. Na drugom kraju linije bio je Predrag koji je razgovor započeo riječima: “Ej kume, ja se vjenčam u petak i baš želim da budeš tamo u Foči.” Bez oklijevanja sam se odlučio i zanemario činjenicu da sam vozio upadljivi “audi” personaliziranih registarskih oznaka. Umjesto da razmišljam o tome kako ću se snalaziti kroz Bosnu, brzo sam kupio poklon i burme, spreman da se pridružim proslavi. Pejović i Biljana su dugi niz godina u srećnom braku, pronalazeći utehu, harmoniju i zajedno grade porodicu. Njihove tri kćeri – Magdalena, Marija i Iva – su njihov najveći ponos.
U razgovoru je ispričao priču o tome kako su se on i Biljana, koja je danas profesorka, upoznali kada su oboje bili veoma mali. On je bio ambiciozni glumac, a ona je tek završila srednju školu.
Pejović se u jednom intervjuu osvrnuo na svoju prošlost, priznajući da su njegova iskustva više bila rezultat sreće nego inteligencije. Susreo se s brojnim izazovima i poteškoćama koji su bili jedinstveni za njegovu generaciju u to vrijeme. Pošto je mnogo putovao i svjedočio mnogim stvarima, tokom tih godina je otkrio da žudi za druženjem i ljubavlju.
