Ljubav ne poznaje granice, a tome smo svjedoci iz prve ruke. Današnji članak odvest će vas do ispovijesti djevojke po imenu Tatyana, koja je napustila sve poznate načine kako bi se udala za beduina.
Beduini su arapska etnička skupina koja je stoljećima živjela nomadskim životom u pustinjama Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Njihov svakodnevni život ovisi o potrazi za prirodnim resursima kao što su voda i trava za ispašu, jer se moraju stalno prilagođavati kako bi preživjeli u surovim klimatskim uvjetima.
Unatoč promjenjivom, modernizirajućem svijetu koji se sve više udaljava od tradicionalnih vrijednosti, beduini su uspjeli sačuvati svoje običaje i pravila, uključujući i strogo definirane odnose unutar zajednice – posebice na planu ljubavi, braka i obiteljskih vrijednosti. Strancima se beduinski način života čini izoliranim od ostatka svijeta – toliko različit da je teško zamisliti zajednički životni stil beduina i gradskih stanovnika. Kao rezultat toga, beduinski brakovi se gotovo isključivo dogovaraju unutar zajednice. Žene koje odrastaju u takvom okruženju dobro poznaju kodeks časti, granice ponašanja i odgovornosti koje žene imaju u zajednici. U takvim sredinama sve je jasno i precizno, a šanse male.
Ipak, život zna ispisati najneobičnije priče, a jedna od njih započela je 2002. godine kada je 15-godišnja Tatyana Velichko iz Kijeva s majkom otišla na odmor u Egipat. Tatjana je u to vrijeme bila obična djevojka – poslušna, voljela je svoju obitelj i nikad se bunila. No, slučajni susret na plaži zauvijek je promijenio tijek njezina života. Tamo je upoznala beduina po imenu Abu Inad. On je bio stariji od nje i pozvao ih je da zajedno putuju, ali su ona i njezina majka odbile. Međutim, unatoč tome, Abu je ostao u kontaktu s Tatjanom i započeo je jednostavan, ali stabilan razgovor. Ono što je počelo kao nekoliko riječi na engleskom ubrzo se razvilo u razmjenu e-pošte.
Abuov engleski nije bio savršen, ali to nije spriječilo Tatjanu da osjeti iskrenost i toplinu u njegovim pismima. Ljubav je polako, ali sigurno cvjetala, a sa 17 godina Tatjana se vratila u Egipat – ovaj put sama. To više nije bio godišnji odmor, već prekretnica u njenom životu. U pustinjskoj zajednici udala se za Abu Inada, slijedeći tradiciju beduinskog vjenčanja. Nakon što je Abu Inad završio studije u Kijevu, njih dvoje su se službeno vjenčali po zakonu. U početku nisu živjeli u šatoru duboko u pustinji kao beduinski nomadi, nego u kući na rubu grada, gdje počinje pustinja. Na kraju su se preselili u Sharm el-Sheikh, gdje su zasnovali obitelj.
Danas imaju četvero djece, a Tatjana kaže da je njihova ljubav još uvijek jaka. S vremenom se Tatyana u potpunosti prilagodila novom životu – naučila je arapski, promijenila vjeru i konačno prešla na islam. Ističe da je ova odluka u potpunosti rezultat duhovnog vodstva, a ne pritiska supruga. Iako poligamija među beduinima nije neuobičajena, Abu nikada nije razmišljao o tome da uzme drugu ženu jer, kako je rekao, nije želio povrijediti svoju ženu.
Ono što je posebno u ovoj priči je to što Tatjana ne smatra da u njenom braku ima bilo čega neobičnog. Ona vjeruje da se brakovi između ljudi različitih kulturnih pozadina mogu uspješno razvijati sve dok postoji međusobno poštovanje i prihvaćanje. Čvrsto vjeruje da udati se za beduina nije ništa teže nego udati se za nekoga drugog kulturnog porijekla – jer svaka etnička grupa ima svoja pravila, i sve dok ih poštujete, možete se u nju integrirati. Za Tatjanu je život koji je odabrala jedini mogući život. Ne žali zbog svoje odluke, au današnjem društvu ne osjeća se otuđeno, već ponosna što je dio naroda koji cijeni prirodu, cjelovite obitelji i duboko je upućen u tradiciju. Kako je sama rekla, ne može zamisliti život bez supruga, djece i pustinje – svog doma.
