Poznati voditelj i glazbenik Saša Popović, koji je nažalost preminuo, prepoznat je po značajnom utjecaju koji je za života ostavio za sobom drage uspomene i trajno nasljeđe.U domaćim medijima se i dalje spekuliše, koliko je zapravo teška njegova cijela imperija…..
Zanimljivo je da je bio u braku sa Suzanom Jovanović, s kojom ima kćerku. Saša Popović ostavio je značajan utjecaj ne samo u glazbenoj industriji već iu osobnom životu, posebice kroz odnos sa suprugom Suzanom koji je stekao gotovo legendarni status. Njihova ljubav, iako podcijenjena, bila je izrazito snažna i cvjetala je daleko od pogleda javnosti i glamura koji je pratio njihove karijere.
Unatoč vanjskim pritiscima, odlučili su svoj odnos njegovati u miru, distancirajući se od nametljivog nadzora. Sashina smrt, koja se dogodila nakon kratke, ali teške bolesti, stvorila je značajnu prazninu, posebice za Suzanu, koja je uz njega ostala do njegovih posljednjih trenutaka. Tijekom godina njihova je veza evoluirala u nešto mnogo dublje od puke romanse; bilo je to partnerstvo utemeljeno na zajedničkim vrijednostima, sličnim životnim iskustvima i dubokoj emocionalnoj povezanosti. Suzana Jovanović, prepoznata kao pjevačica koja je postigla zapažene uspjehe na pozornici, odlučila je staviti svoju glazbenu karijeru na čekanje jer je privrženost Sashi i obitelji postala njezina životna vodilja.
Nakon udaje za jednog od najistaknutijih ljudi glazbene industrije, maknula se iz javnosti kako bi se u potpunosti posvetila obiteljskom životu. Ova odluka nije proizašla iz vanjskog pritiska, već iz istinske želje da prihvati drugačiji ritam života, karakteriziran mirom i skladom s osobom koju je voljela. Suzana je u razgovorima s najbližima često isticala važnost stabilnosti koju je otkrila uz Sašu. Unatoč vlastitoj uspješnoj karijeri, bilo joj je lako odlučiti uskladiti svoje profesionalne težnje sa životom koji su zajedno gradili. U njihovom odnosu nije bilo mjesta za taštinu ili ego; oboje su prepoznali da je istinska sreća ukorijenjena u međusobnoj podršci i razumijevanju.
Dugi niz godina u javnosti su slovili za jedan od najskladnijih parova. Njihova bliskost bila je opipljiva čak iu tišini – kroz njihove poglede, geste i suptilna djela ljubaznosti, duboka priroda njihove veze bila je očita. Često označavan kao “nerazdvojni”, ovaj je opis bio dobro utemeljen. Zajedno su dijelili terete života, rame uz rame slaveći radosti i tugujući za gubicima. Suzana bi u nerijetkim obraćanjima medijima izjavila da povremeno čezne za pozornicom; međutim, nikada nije izrazila žaljenje zbog svog izbora da se povuče.
Istaknula je da je njezino najveće postignuće obitelj koju su ona i Saša zajedno izgradili. Njezin život karakterizirali su ljubav, odanost i tiha snaga kojom je dosljedno stajala uz njega – tijekom trijumfalnih trenutaka i izazovnih razdoblja, uključujući posljednje dane njegove bolesti. Završno poglavlje Sašina života bilo je obavijeno tugom i neizvjesnošću, ali i obilježeno dubokom bliskošću. Tijekom tog vremena, Suzana je pokazala izuzetnu hrabrost i predanost, ostajući uz njega bez greške. Kad mu je zdravlje počelo slabiti, ona mu je služila kao uporište i izvor mira.
Oni koji su im bili bliski napominju da se njihova ljubav u tom razdoblju produbila i postala još intimnija jer su bili itekako svjesni da im se bliži kraj. Osim što su bili supružnici, bili su i drugovi, prijatelji i poslovni partneri, dijeleći zajedničko putovanje kroz život. Mnogi su se divili njihovoj sposobnosti da sačuvaju privatnost. Unatoč statusu javnih osoba, svoj intimni svijet vješto su štitile od vanjskih utjecaja. Iako svoju naklonost nisu iskazivali razmetljivo, to je bilo vidljivo u svakoj akciji koju su poduzeli. Danas, dok razmišljamo o životu Saše Popovića, koji više nije među nama, opstaje sjećanje na jedan od najdubljih i najiskrenijih odnosa u domaćoj javnoj sferi.
Njegov odlazak ne označava završetak njihove pripovijesti; nego nastavlja napredovati kroz draga sjećanja, nasljeđe njihovih zajedničkih postignuća i emocije koje su prisutne među onima koji su imali sreću poznavati ih. Iako je Suzana duboko pogođena svojom tugom, ostaje odlučna u odavanju počasti sjećanju na čovjeka kojeg je voljela. Iako njezin glas možda više ne odjekuje s pozornice, njezina tišina prenosi poruku moćniju od riječi – onu o odanosti, snazi ljubavi i jedinstvenoj povezanosti koju vrijeme ne može umanjiti.
