Kada nam neko drag i blizak premine nalazimo se u nedoumici jer ne znamo šta tačno treba da radimo i koje običaje da ispoštujemo. Posebno je komplikovano što se ti običaji mogu razlikovati od mjesta do mjesta.
Na našim prostorima mnogi običaji vuku iz davnih vremena, često vezani uz važne životne događaje. Odlazak voljene osobe donosi mnoštvo pitanja o tome što je dopušteno. Postoji široko rasprostranjeno uvjerenje da se stvari preminule voljene osobe ne smiju zadržavati, što potiče preporuke da se daruju onima kojima su potrebni. Smatra se da ovaj čin pomaže pokojniku da pronađe mir. Štoviše, potrebno je uzeti u obzir uvjete u kojima osoba prolazi, budući da predmeti mogu sadržavati bakterije i viruse dulje vrijeme.
Postoji vjerovanje da stvari mogu apsorbirati energiju svojih bivših vlasnika. Uobičajeno je pitati se je li prikladno zadržati imovinu nekoga tko je umro. Zabrinutost zbog negativne energije i dalje postoji, jer predmeti mogu nositi karmu. Koja razmatranja treba uzeti u obzir? Za određene pojedince, sjećanja na one koji su preminuli mogu biti prilično uznemirujuća. Iako postoji nekoliko problema povezanih s osobnim stvarima, ključno je ne prestrašiti se idejom zadržavanja predmeta koji su pripadali preminulom bratu, sestri, članu obitelji ili voljenoj osobi.
- Alternativa koja je isplativija je doniranje te imovine u dobrotvorne svrhe. Bliski rođaci preminulog trebali bi raditi na rješavanju psiholoških prepreka jer one mogu izazvati strahove povezane sa smrću. Ključno je osloboditi se tih emocija jer suočavanje sa stvarnošću smrti može biti teško i pomaže u sprječavanju da sjećanja postanu bolna. Psiholozi često promatraju slučajeve u kojima su ljudi odvojeni od stvarnosti, pate od depresije ili imaju problema s mentalnim zdravljem, a sve to proizlazi iz teškoća u podnošenju gubitka drage osobe.
Osim toga, različite religijske tradicije nude različite poglede na postojanje. Na primjer, pravoslavni svećenik može preporučiti korištenje svete vode za blagoslov nekog predmeta. Štoviše, uobičajeno je da muslimani prinose imetak umrlog kao način traženja blagoslova za dušu.
BONUS
Dok su se neke tradicije smanjile u suvremenom društvu, brojni običaji traju i prenose se generacijama. Značajne životne prekretnice obilježavaju se kroz ključne događaje, počevši od rođenja, zatim krštenja, a vrhunac je posljednji ispraćaj na vječni počinak. Svršetak života ne znači kraj ili poniranje u zaborav; naprotiv, misli i sjećanja naših voljenih ostaju. Svaki odlazak na njihove grobove pruža nam priliku da im još jednom odamo počast. Točno je reći da tradicija koja slijedi nakon sprovoda ima veliku važnost u našoj kulturi.
Važno je razumjeti pravo vrijeme za posjet groblju. Kršćanstvo ističe zajedničku odgovornost sjećanja na naše pretke. Jedan od najznačajnijih načina da ispoštujemo ovu dužnost je sudjelovanje u iskrenim razgovorima o dragim trenucima koje smo s njima podijelili, kao i posjet njihovom posljednjem počivalištu. Groblje je dostupno u svakom trenutku, neovisno o tome održava li se u crkvi misa zadušnica za pokojnike.
Ipak, tijekom važnih vjerskih praznika dolazi do zabune oko toga “kada izbjegavati posjet groblju”. Mnogi pogrešno misle da je štovanje pokojnika neprimjereno za Božić i Uskrs. Ovo mišljenje je, u stvarnosti, netočno. Obilježavanje trijumfa Isusa Krista nad smrću, koji je čovječanstvu darovao vječni život, traje više dana. Naime, dan nakon Uskrsnuća određen je za odavanje počasti preminulima. Prema tradiciji, pokladni ponedjeljak je vrijeme kada se običaj “pomete” grobove dragih osoba polaganjem zelene trave. Taj se događaj u različitim krajevima Srbije obilježava kao parastos, tijekom kojeg se na groblje nose obojena jaja i upaljene svijeće.
