U danasnjem clanku Vam donosimo sečanje na Sasu Popovića,naime sasa bi napunio 72 godine da je poziveo,a iza seb jeostavio neizmeran trag,saznajte….
Dan kada bi Saša Popović proslavio svoj 72. rođendan nije samo prilika za sjećanje – to je dan kada se cijeli region prisjeća čovjeka koji je svojom vizijom, radom i strašću ostavio neizbrisiv trag na domaćoj muzičkoj sceni. Njegov život bio je više od karijere – bio je poziv, predanost i bezrezervno davanje muzici i ljudima.
Rođen 1954. godine u Novom Sadu, odrastao je u domu ispunjenom porodičnim vrijednostima, duhovnošću i toplinom. Još kao dječak, pokazivao je neobičnu povezanost s muzikom, a harmonika koju je prvi put uzeo u ruke sa samo pet godina, ubrzo je postala produžetak njegove duše. Nije bila riječ o ambiciji, već o ljubavi – o zvuku koji ga je vodio kroz život.
Njegov put ka slavi započeo je u orkestru “Lira”, ali pravo priznanje došlo je kroz legendarni sastav “Lepa Brena i Slatki greh”. Taj spoj tradicionalnog i modernog, koji je djelovao spontano, zapravo je bio plod besprijekorne muzičke intuicije i dubokog razumijevanja publike. Popović nije samo svirao i stvarao – on je osluškivao duh vremena i znao ga pretočiti u zvuk koji dirne svakoga.
Jedan od prelomnih trenutaka u njegovom radu bila je pjesma “Čačak, Čačak”, koja je, iako jednostavna na prvi pogled, simbolizovala revoluciju narodne muzike. Tim potezom otvorena su vrata novom pristupu žanru, koji je spojio narodnu dušu s duhom savremenosti.
No, Popović nije stao na umjetničkom izražavanju. Njegova najveća ambicija bila je stvoriti nešto trajno – prostor gdje bi se talenat njegovao sistemski, a ne slučajno. Tako je nastala Grand produkcija, koja je ubrzo postala kičma muzičke industrije u regionu. Kroz projekte poput “Zvezde Granda”, otvorio je vrata stotinama mladih, omogućivši im da iz anonimnosti zakorače na veliku scenu.
Prema pisanju portala Nova.rs, Grand produkcija je, pod njegovim rukovodstvom, izrasla u jedan od najvažnijih kulturnih fenomena novijeg vremena. Ali ključ svega bila je njegova uloga mentora – strogog, ali pravednog, direktnog, ali srčanog. Umetnicima nije davao samo priliku, davao im je strukturu, znanje i putokaz. Njegove tri osnovne vrijednosti bile su kvalitet, radna etika i autentičnost.
Mnogi danas poznati izvođači – od Jelene Karleuše do Rade Manojlović, od Marije Šerifović do savremenih izvođača kao što je Jala Brat – ističu da bez njega ne bi postigli ni dio onoga što danas imaju. Bio je onaj koji vidi potencijal prije svih, koji ne pristaje na površno, i koji ne zaboravlja one kojima je pomogao.
Nakon njegove smrti, muzička scena ostala je bez jedne od svojih najvažnijih figura. Međutim, njegovo prisustvo i dalje se osjeća. Projekti koje je pokrenuo i danas traju, a novi talenti i dalje stasavaju po principima koje je on uspostavio. Kako ističe Blic.rs, čak i nakon odlaska, ostavio je jasan pečat – kroz emisije koje nose njegov duh, festivale koji mu odaju počast i nagrade koje čuvaju njegovo ime u živom pamćenju.
U njegovu čast, i dalje se organizuju memorijalni koncerti i specijali, koji služe ne samo za sjećanje, već i za inspiraciju. On nije samo stvorio sistem – stvorio je vrijednosti koje su izdržale sve promjene i ostale temelj domaće estrade.
Za Suzanom Jovanović, njegovom partnerkom i saputnicom u životu, ova godišnjica donosi još jednu tešku godinu tuge. Njen bol dijeli i cijela estrada, jer je gubitak Popovića bio gubitak jednog duhovnog oca muzičke scene. Kako piše Kurir.rs, mnogi su upravo njega vidjeli kao figuru koja je unosila red, ali i vjeru u budućnost u industriju često prepunu nesigurnosti.
U vremenu brzih uspjeha i još bržih padova, Saša Popović ostaje primjer čovjeka koji je gradio – strpljivo, posvećeno i s ljubavlju. Njegov život bio je skladna pjesma – ne uvijek tiha, ponekad oštra, ali uvijek istinita. I dok njegove riječi više ne čujemo, njegov glas i dalje živi – u generacijama koje je oblikovao, u pjesmama koje je pomogao da se rode i u publici koja nikada neće zaboraviti kako izgleda kada se muzika stvara iz duš
