Sutra je 15 februar, dan kada je u Pravoslavnom kalendaru veliki svetac. Naime, govorićemo o nekim jako bitnim stvarima, koje se moraju sutra ispoštavati….

Svakog 15. februara pravoslavni vernici proslavljaju Sretenje Gospodnje, praznik koji ima duboko religijsko i istorijsko značenje. Ovaj dan se smatra trenutkom kada su ljudi prvi put susreli malog Isusa Hrista, a istovremeno predstavlja i simboličan susret zime i leta.
Religijsko značenje Sretenja
Prema hrišćanskoj tradiciji, četrdeset dana nakon rođenja, Bogorodica Marija donela je svog sina Isusa u Jerusalimski hram, kako bi ga, po tadašnjim običajima, posvetila Bogu. U hramu su ga prepoznali starac Simeon i proročica Ana, shvativši da je pred njima dugo očekivani Mesija.
Simeon, koji je prema predanju živeo izuzetno dugo iščekujući dolazak Spasitelja, uzeo je dete u naručje i izgovorio reči koje su postale deo hrišćanske liturgije: „Sad otpuštaš u miru slugu svoga, Gospode, po reči svojoj.“ Ove reči označile su ispunjenje Božjeg obećanja.
Međutim, vest o ovom događaju ubrzo je stigla do cara Iroda, koji se uplašio da je Isus novi kralj o kojem su mu mudraci sa Istoka govorili. Bojeći se gubitka vlasti, naredio je ubistvo deteta. Međutim, anđeo Gospodnji je upozorio Mariju i Josifa na opasnost, pa su oni sa malim Isusom pobegli u Egipat (Misir), gde su ostali dok opasnost nije prošla.
Sretenje u narodnom verovanju
Osim religijskog značaja, Sretenje je u narodnoj tradiciji poznato kao dan kada se sreću zima i leto. U pojedinim krajevima praznik se naziva i Obretanje, jer se tada, prema verovanju, vreme menja – zima ustupa mesto toplijim danima.
Jedna stara izreka ilustruje ovaj susret:
- Zima kaže letu: „Ja tebi dajem ljude obučene, a ti meni bose i gole.“
- Leto odgovara: „Istina, ali se meni mnogo više raduju nego tebi.“
Narodni običaji i predskazivanja vremena
Na Sretenje su vezana brojna narodna verovanja:
- Provera trajanja zime – Veruje se da na ovaj dan medved izlazi iz svog skloništa i gleda da li vidi svoju senku. Ako je vidi, vraća se u pećinu i zima traje još šest nedelja. Ako senke nema, ostaje napolju, što znači da proleće dolazi ranije.
- Ponašanje vrabaca – Do ovog dana vrapci biraju svoje partnere, a na Sretenje se „venčavaju“. Njihova kratka bračna sreća dovela je do verovanja da mladenci ne treba da se venčavaju na ovaj dan.
- Prvo jutarnje lice – Devojke pažljivo posmatraju koga će prvog sresti tog jutra, jer se veruje da će njihov budući muž nalikovati toj osobi.
Sretenje kao Dan državnosti Srbije
Osim religijskog i narodnog značaja, ovaj datum zauzima posebno mesto u srpskoj istoriji. Na Sretenje 1804. godine, u mestu Orašac, pod vođstvom Karađorđa, podignut je Prvi srpski ustanak protiv Osmanskog carstva. Ovaj događaj označio je početak borbe za nacionalnu slobodu i nezavisnost.
Zbog toga je Sretenje od 2001. godine proglašeno Danom državnosti Srbije, a ovaj praznik se obeležava svečanim ceremonijama i državnim manifestacijama.
Sretenje u katoličkoj tradiciji
U katoličkim i protestantskim zemljama ovaj praznik je poznat kao Kandelora (od latinskog Festum candelarum – praznik sveća). Smatra se poslednjim danom zime, a običaj je da se na ovaj dan osveštavaju sveće, koje se kasnije koriste u posebnim prilikama, poput bolesti ukućana ili domaćih životinja.
Zaključak
Sretenje Gospodnje je praznik koji spaja religijske, narodne i istorijske aspekte. Sa jedne strane, simbolizuje susret čoveka sa Bogom, a sa druge susret zime i leta, kroz verovanja i običaje koji su deo narodne tradicije. Istovremeno, ovaj dan ostaje važan simbol borbe za slobodu u srpskoj istoriji, što ga čini jednim od najznačajnijih datuma u kalendaru srpskog naroda.