Na današnji dan Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici obilježavaju Veliki (zimski) zadušni dan, svečanu prigodu posvećenu odavanju počasti upokojenim. Danas je definitivno dan, kada ne biste smjeli zaobići odlazak na groblje, i posjetiti svoje najmilije. Običaj je da vjernici prisustvuju bogoslužju, posjećuju grobove, brinu se o njihovom uređenju, kite ih cvijećem, prinose vino i pale svijeće u znak sjećanja.
U slučaju da obilazak mjesta ukopa pokojnika nije izvediv, pojedincima se odaje počast i sjećanje unutar crkve. Sukladno crkvenom nauku, vjernici obilježavaju Dušni dan molitvom za mirni pokoj duša umrlih u bogomoljama i na grobljima, ali i djelima milosrđa.
Tijekom Zadušnica u crkvi se često citiraju riječi svetog Ivana Zlatoustog, glasovitog teologa iz četvrtog stoljeća poznatog po iznimnom kršćanskom propovijedanju.
Imperativ je pružiti našu pomoć i sjetiti se onih koji su otišli. Ne bismo se trebali ustručavati ponuditi molitve za njihove duše. Značaj naših molitava leži u dubokom činu milosrđa koje one predstavljaju za pokojne. Ključno je prepoznati da nakon smrti postoje dvije vječne sudbine: ili vječno blaženstvo pravednika ili vječna muka koju doživljavaju grešnici. Nepobitna je istina da nijedan pojedinac na ovoj zemlji nije živio a da nije počinio grijehe. Stoga je točno reći da smo rođeni u životu okaljanom grijehom, da nastavljamo griješiti kroz naše postojanje i na kraju završavamo u grijehu. Međutim, vrijedi razmisliti kaju li se svi oni koji su zgriješili iskreno i svim srcem prije svoje smrti.
Ponekad se pojedinac može suočiti sa smrću dok se bori s teškom bolešću koja mu uništava pamćenje i slabi njegovu dušu. U tom stanju postaje očito da se ne može prisjetiti svih njihovih prijestupa i tražiti pokajanje za njih, na kraju napustiti ovaj svijet opterećen njihovim grijesima, kako je navedeno u pravoslavnim učenjima. Molimo Gospodina da se sjeti naših pokojnih otaca i braće, koji su mirno usnuli u nadi vječnog uskrsnuća, kao i svih onih koji su našli utjehu u pravednosti i nepokolebljivoj vjeri. Neka im bude oprošten svaki namjerni i nenamjerni grijeh koji su počinili svojim riječima, djelima ili mislima.
Prenoseći ih u kraljevstva prosvjetljenja, pomlađivanja i mira, gdje se raspršuju sve tjeskobe, žalosti i jadikovke, sam pogled na Tvoje lice svima donosi bezgraničnu radost u prisutnosti Tvoje božanske svetosti.
Molimo Te da im podariš svoje kraljevstvo i uključenje u svoje neopisive i vječne blagoslove, kao i iskustvo Tvog bezgraničnog i blaženog postojanja. Jer Ti si izvor života, uskrsnuće i utjeha svojim pokojnim slugama, Kriste, Bože naš. Hvalu ti prinosimo uz bezvremenog Oca Tvoga, Svetoga i Dobroga, i Duha Tvoga životvornog, sada i uvijeke, u sve vjekove. Nadalje, običaj je donijeti darove od kuhanog žita, crnog vina, svijeću za svakog pojedinca ili jednu veliku svijeću za sve, kao i popis s imenima svojih najmilijih, a po mogućnosti i novčani prilog. poduprijeti crkvu.
Nakon liturgije u crkvenom prostoru upriličena je komemoracija. Nakon toga idemo do mjesta ukopa umrlih. Običaj je da se na grobove prinese svijeća, žito i crno vino. Osim toga, pojedinci također mogu donijeti kekse, kavu ili slatkiše ili pivo koje je pokojnik preferirao kao gestu sjećanja.
Prijevoz žita, vina i svijeća na groblje ima posebnu i značajnu svrhu.
U kršćanskoj simbolici, svijeća služi kao prikaz rasvjetljujuće Kristove prisutnosti. Slično tome, žito služi kao podsjetnik na Isusove riječi da “samo smrću žito donosi plod”. Tijekom obreda svećenik će žito preliti vinom, simbolizirajući Božju milosrdnu prirodu i njenu sposobnost da liječi rane uzrokovane grijehom.
Tradicija paljenja svijeća za pokojnike tijekom pogrebnih ceremonija ukorijenjena je u vjerovanju da ih to čuva od vječne tame tijekom cijele godine. Iako se obično pretpostavlja da su i žito i hrana posebno pripremljeni za preminule, stvarnost je da su te ponude namijenjene onima koji se okupljaju i prolaze, jer će uključiti preminule u svoje molitve.
To vrijedi i za bombone ili druge slastice koje se ostavljaju na groblju.
