U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o antibioticcima, a koji su jako učestali u procesu ozdravljenja. Iako svi mi znamo da i nije toliko zdrav, opet smo prinuđeni da ga uzimamo….
Spremno pribjegavamo lijekovima, posebice antibioticima, unatoč tome što ih oprezni liječnici čuvaju kao krajnje sredstvo. U mnogim slučajevima sami poduzimamo liječenje, što često dovodi do pogrešaka. Razmotrite danas tvrdnje poznatog liječnika Nestorovića. U suvremenom društvu sve je veći broj bolesti, kako je primijetio prof. dr. Branimir Nestorović, koje nisu naslijeđene, već samonastale.
Ovaj cijenjeni pulmolog, poznat po svojim nekonvencionalnim, ali temeljito promišljenim pogledima, ističe da upalne bolesti crijeva, uključujući Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis, izravno proizlaze iz modernog načina života. Tvrdi da su ovakva stanja rezultat visoke razine higijene i sterilnog okruženja u kojem trenutno živimo. Povijesno gledano, ljudi su se susretali sa širokim spektrom mikroorganizama kroz izloženost tlu, infekcijama i izravnom interakcijom s prirodom, što je imunološkom sustavu pružalo stalne izazove koji su održavali njegovu ravnotežu.
Međutim, kako su pojedinci sve više usvajali rigorozne prakse čišćenja koje uključuju sapune i antibakterijske tvari, taj se kontakt znatno smanjio. Nestorović tvrdi da je ova povećana sterilnost ostavila imunološki sustav bez vanjskih podražaja, što ga je navelo da pogrešno cilja na vlastite stanice – fenomen koji identificira kao temeljnu prirodu autoimunih bolesti. Naglašava da samo šačica bakterija predstavlja pravu prijetnju ljudskom zdravlju, dok je velika većina indiferentna prema ljudskom tijelu.
Iako na Zemlji postoje stotine tisuća vrsta bakterija, samo ograničeni broj ima sposobnost izazvati infekcije kod ljudi. Ipak, postoji rastući trend među pojedincima da koriste proizvode za koje se tvrdi da “ubijaju 99% bakterija”, često ne shvaćajući da takvi postupci narušavaju prirodnu ravnotežu njihove kože i unutarnjeg mikrobioma. Prema Nestorovićevim riječima, sadašnju upotrebu antibiotika karakterizira značajan stupanj neodgovornosti. Pojedinci ove lijekove često konzumiraju iz navike ili straha, unatoč činjenici da je njihova nužnost u mnogim slučajevima upitna.
Objašnjava da antibiotici ne liječe infekcije, već samo inhibiraju razmnožavanje bakterija; Primarni čimbenik oporavka je, zapravo, imunološki sustav pojedinca. U slučajevima kada osoba nema odgovarajuću količinu bijelih krvnih stanica, antibiotici će se pokazati neučinkovitima. Nestorović posebno upozorava na potencijalnu štetu koju antibiotici mogu nanijeti organizmu. Pretjerana uporaba ovih lijekova remeti tjelesnu ravnotežu jer postoje brojne sličnosti između ljudskih stanica i bakterija. Iako postoje deseci tisuća sintetskih antibiotika, samo nekoliko stotina smatra se pogodnim za upotrebu, dok su ostali pretjerano toksični.
Sukladno tome, Nestorović antibiotike naziva “nužnim zlom”, zalažući se za njihovu primjenu samo u slučajevima kada su uistinu potrebni. Unatoč tome, sugerira da priroda nudi mnoštvo alternativa – prirodnih antibiotika koji se često zanemaruju. Među najmoćnijima su češnjak koji ima aktivni spoj alicin i propolis, tvar pčelinjeg podrijetla koja uključuje brojne prirodne antibiotike. Štoviše, razne biljke imaju značajna ljekovita svojstva. Origano, crni papar i mnoge druge biljke, koje su se kroz povijest koristile za konzerviranje hrane, dokazano snažno podupiru tijelo u borbi protiv bakterijskih infekcija. Nestorović objašnjava da je u pedijatrijskoj praksi samo dva do četiri posto infekcija istinski bakterijske prirode. Većina je virusna i ne zahtijevaju upotrebu antibiotika.
Čak i u slučajevima gnojnog tonzilitisa, koji često zahtijeva liječenje antibioticima, stanje se obično popravi bez intervencije. Tvrdi da je ideja o korištenju antibiotika za sprječavanje komplikacija zabluda lišena znanstvene potpore. Jedini slučaj kada se savjetuje antibiotik kao preventivna mjera je gripa, čiji je cilj smanjiti rizik od upale pluća. Nestorović ističe svijest o strahovima roditelja i njihovoj želji za što bržim ozdravljenjem djeteta;
Međutim, ističe da se mnogi liječnici suzdržavaju od propisivanja antibiotika iz medicinskih razloga, umjesto da popuštaju društvenim pritiscima – bojeći se optužbi za nemar od strane pacijenata ili podliježući zabrinutostima zabrinutih roditelja. Zaključno, on tvrdi da je značajan doprinos mnogim modernim bolestima nedostatak tjelesne aktivnosti u kombinaciji s pretjeranim stresom. Ljudsko tijelo je inherentno dizajnirano za kretanje, dok je um namijenjen za angažman. Tvrdi da depresiju ne treba promatrati kao trajno stanje jer može dovesti do raznih bolesti. On vjeruje da bi se pojedinci trebali ponovno povezati s prirodom i prigrliti jednostavnost i umjerenost u svom načinu života i pristupu liječenju.
