Duško Tošić je bivši profesionalni fudbaler iz Srbije, najpoznatiji po igranju na poziciji levog beka i štopera. Osim po fudbalskoj karijeri, široj javnosti poznat je i kao suprug popularne pevačice Jelene Karleuše.
Odnos između Jelene Karleuše i njene nekadašnje svekrve, majke Duška Tošića, bio je obilježen dubokim emocijama, međusobnim poštovanjem i nesvakidašnjom bliskošću. Iako su u javnosti godinama isplivavali problemi u Jeleninom braku, ona nikada nije prestala da ističe zahvalnost i privrženost ženi koja je igrala važnu ulogu u njenom porodičnom životu – Nikoleti Tošić.
“Nikoleta je izuzetna žena, puna snage i topline”, govorila je Jelena u više navrata, bez ustezanja i s mnogo emocija. U razgovorima za medije, ali i privatnim krugovima, Karleuša je naglašavala da je svoju svekrvu doživljavala ne samo kao članicu porodice, već i kao osobu na koju se mogla osloniti u najtežim trenucima.
Mještani iz Duškovog rodnog mjesta Orlovat, potvrđivali su ovu povezanost. Prema njihovim riječima, Nikoleta je Jelenu često pominjala s ponosom i toplinom. Nije bilo ogorčenosti ni osude, već samo blage riječi i očigledna naklonost koju je gajila prema pjevačici, uprkos svim izazovima koji su obilježili brak njenog sina.
U trenucima kada su mediji pokušavali da isprovociraju oštrije izjave iz Duškovog porodičnog kruga, Nikoleta je ostajala uzdržana, dostojanstvena i nepristrasna. Na pitanja o eventualnim nesuglasicama ili svađama između Jelene i Duška, kratko je odgovarala da o tome ne zna ništa i da se ne želi miješati. “Moj sin nikada nije bio nasilan”, rekla je u jednoj prilici, ne želeći ni da naruši Jelenin ugled, ni da svojim riječima dodatno raspiruje već zapaljivu medijsku atmosferu.
S druge strane, Jelena je o svojoj svekrvi govorila s posebnom nježnošću. “Volim Nikoletu, Duškovu mamu, ona mi je uvijek bila jako draga”, priznala je u jednom emotivnom intervjuu. Istakla je i da je ženi poput nje nanijeto mnogo bola zbog okolnosti koje su bile van njene kontrole – situacije u kojima je postajala kolateralna šteta javnog života.
Čak i nakon što su se njene emocije prema Dušku promijenile, Jelena nije dozvolila da to utiče na odnos koji je izgradila s njegovom majkom. Taj odnos nije bio uslovljen brakom, već je počivao na ljudskosti, saosjećanju i iskrenosti. Jelena je znala da Nikoleta nije obična svekrva – ona je bila neko ko je pokazivao brigu, razumijevanje i tiho prisustvo kad je bilo najpotrebnije.
Zajednica u Orlovatu, prema riječima mještana, Jelenu je vidjela u sasvim drugačijem svjetlu nego što to često prikazuju tabloidi. Tamo je bila doživljavana kao prijatna, srdačna i pažljiva žena, koja se trudila da sačuva porodične odnose, čak i kada su okolnosti bile nepovoljne.
Uprkos razvodu, Jelena i dalje nosi Nikoletu u srcu. U više navrata je istakla da na nju često misli i da joj šalje dobre misli. “Znam da sam joj značila i da me voljela. I ja sam njoj zahvalna za svaki trenutak koji mi je posvetila”, rekla je iskreno. Ove riječi svjedoče o vezi koja je opstala i kada su druge pukle – o vezi koja je nadživjela formalne okvire i ostala duboko utemeljena u emocijama.
Priča o Jelenu i Nikoleti nije obična priča o odnosu snahe i svekrve. To je priča o dvije žene koje su, svaka na svoj način, prošle kroz mnogo toga, a pritom uspjele da zadrže poštovanje, dostojanstvo i naklonost jedna prema drugoj. Iako su mnoge porodične veze rasle u sjeni konflikata ili propadale zbog nerazumijevanja, njihov odnos ostaje kao rijedak primjer privrženosti koja je preživjela brojne oluje.
Na kraju, ono što ostaje iza ove priče jeste poruka – da porodične veze mogu trajati čak i kada ljubavne prestanu, i da istinsko poštovanje ne poznaje granice koje nameće razvod ili medijska buka. Jelena i Nikoleta su dokaz da ljubav i zahvalnost mogu opstati i u najtežim okolnostima, čineći ovu priču izuzetno snažnom i nadahnjujućom.
