Za ovaj vikend članak, govorićemo o jednoj ženi, a koja je podiojelila svoju životnu priču na svome Facebook profilu…
Sreća se ne oslanja na tuđu nesreću. Fascinantna priča!! Priča o Paulu i ženi koja je postala njegova ljubavna priča ilustrira jedno od kompliciranih, bolnih i lijepih odredišta u isto vrijeme. Njihova veza nije započela kao strastvena ljubavna priča koja proizlazi iz svakodnevnog druženja, već kao susret dvoje ljudi koji su zajedno radili na štandu s hamburgerima tijekom lokalne proslave. Svake su godine jedno drugom posvećivali tri dana, izmjenjujući rad i neobavezne razgovore, a onda bi se viđali mjesec dana. Međutim, sve se promijenilo jednog dana – pogledi su im se susreli i oboje su osjetili nepoznat osjećaj, ali snažan.
U to vrijeme oboje su bili u braku, ali niti jedno od njih nije bilo sretno u svojim vezama. Paul je imao djecu, što je situaciju dodatno zakompliciralo. Nakon festivala, dok su Paulova žena i djeca bili odsutni, ugostio je svoju novu poznanicu na ručku. Bio je to njihov prvi susret na otvorenom, ali je označio i početak duboke emotivne privrženosti. Sljedećih dana međusobno su dijelili svoje snove i težnje. Ona mu je opisala knjigu koju piše, a on joj je opisao posao koji namjerava pokrenuti. Povećalo se uvjerenje da bi trebali biti zajedno. Jedne večeri su prvi put spavali zajedno. Probudili su se u zagrljaju i bili potpuno sigurni da su napravili pravi izbor. Nakon što su odlučili napustiti svoje prethodne živote – brakove, tradiciju i sigurnost – pokušali su stvoriti novi. Međutim, nije bilo bez patnje. Od žene se tražilo da se pozabavi osjećajem krivnje, ali čak je i koncept povratka u brak sada bio nemoguć. Skupila je sve svoje stvari i otišla. Njezin tadašnji suprug odbio je ponovno razgovarati s njom.
Paul je bio iskren prema svojoj supruzi. Priznao je da je bio u romantičnoj vezi s drugom ženom, tražio je razvod. Supruga je pokušala utjecati na njega preko djece, nadajući se da će ga odgovoriti od toga da se predomisli. Međutim, Pavao je ostao uporan. U nešto više od pola sata skupio je sve svoje stvari u nekoliko kofera i preselio se k njoj. Došlo je do teškog razdoblja – razvoda, nedostatka komunikacije s djecom i prilagodbe životu u cjelini. Uselili su se u staru, oronulu Pavlovu kuću, tamo su je počeli sve zajedno obnavljati. Bilo je slučajeva da nisu znali gdje bi trebali pripadati.
Stekla je saznanja na kojoj strani kreveta najradije spava, kako uživaju u jutarnjim satima te što gledati tijekom noći. No, zajednički su nastojali iz dana u dan, jer su svoj trud posvetili projektu. Godinu dana nakon kobnog obilježavanja festivala vjenčali su se. Danas obilježavaju početak svog braka 14. travnja. Život im je sada organiziraniji. Po prvi put su financijski stabilni, a unatoč činjenici da je kuća još uvijek u rasulu, znaju da su konačno kod kuće. Paulova djeca su je prepoznala kao svoju obitelj, a roditelji je smatraju dijelom svoje obitelji.
Međutim, Paulovim roditeljima i dalje nedostaje razumijevanja potrebnog da je razumiju – u njihovim očima ona je krivac koji im je oduzeo dijete. Unatoč okolnostima, njih dvoje su sretni. Oboje su usvojili različite karijere, putovali, promovirali knjigu i provodili vrijeme u prirodi. Unatoč značajnom gubitku, ostvarili su ono najvažnije – mirnu i sigurnu ljubav. Naučili su da prava ljubav omogućuje rast i prilagodbu, te da se cijeni iznad svih žrtava koje su morali učiniti. Rekla je da bi to ponovila. Budući da je Paul smješten uz njega, osjeća se povjerenje, razumijevanje i dosljedna pomoć. A u njezinim je očima ovo važnije od svega što su napustili.
