U ovom članku govorit ćemo o značaju i bogatoj tradiciji Spasovdana, praznika koji nosi duboku simboliku vjere, spasenja i duhovnog uzdizanja.Evo i par riječi na ovu temu, a koja je i više nego zanimljiva….
Poznat i kao Uzašašće Gospodinovo, ovaj se blagdan slavi svake godine, točno 40 dana nakon Uskrsa – uvijek u četvrtak. Ona izvire iz novozavjetnog događaja kada se Isus Krist nakon uskrsnuća ponovno ukazao svojim učenicima; i dao im veliku misiju da propovijedaju Evanđelje svim krajevima svijeta.
Bila je to zora novog doba za kršćane – opterećeno kušnjama, ali i nadom. Da, ovo je trenutak koji označava pravi značaj u procesu propagiranja kršćanske vjere. Od ove poruke dolazi i naziv Spasovdan, jer se vjeruje da se ljudima kroz vjeru obećava spasenje. Krist nije ostavio svoje učenike same – obećao im je Duha Tješitelja koji će ih krijepiti i voditi. Sve do silaska Duha Svetoga učenici su ostali u Jeruzalemu iščekujući duhovnu snagu koja će im omogućiti da se suoče sa svijetom i šire Kristovu poruku. Ovaj trenutak temelj je mnogih crkvenih obreda i običaja Spasovdana. Velika je činjenica i to što je Spasovdan gradska slava Beograda. Despot Stefan Lazarević je na današnji dan 1403. godine proglasio Beograd glavnim gradom Srbije.
Tada su nastala prva gradska obilježja, poput grba i zastave. Iako je obilježavanje gradske slave prekinuto 1947. godine, obnovljeno je 1992. godine i od tada se svake godine svečano obilježava. Srpska pravoslavna crkva na taj dan priprema Spasovdansku litiju, litiju koja će proći gradom u znak poštovanja i sjećanja na Vaznesenje Gospodnje. Liturgije imaju duboke simbole i obično se okuplja veliko mnoštvo vjernika koji mole za zdravlje, mir i blagostanje. Spasovdan se smatra jednim od najradosnijih dana u narodnim verovanjima i običajima.
Naši preci toga su dana izbjegavali raditi teške fizičke poslove. Dan bi posvetili molitvi, duhovnom razmatranju i obiteljskom okupljanju. Vrlo je zanimljiv običaj pletenja križeva od ljeskovih grančica. Potom se stavljaju u dvorišta, polja i livade – vjeruje se da donose zaštitu, sreću i blagostanje. Ti mali križevi su se čuvali tijekom cijele godine, a sljedeće bi se godine izrađivali novi. Vjerovalo se da se na Uskrsnu nedjelju jedu jagode jer donose sreću. Blagdan je bio i vrijeme za pripremu velikog obiteljskog obroka oko kojeg se okupljalo cijelo ukućanstvo.
Posebno mjesto na stolu imale su namirnice poput cicvare, tradicionalnog jela od brašna i mlijeka. Smiješna babska priča kaže da ne treba spavati danju kako ne bi spavali do kraja godine. Drugi stari običaj nalaže da se žene i djeca toga dana ne smiju kupati, dok se vjerovalo da se muškarci ne smiju brijati. U mnogim se domovima za ovaj blagdan klalo janje, a nakon bogoslužja vjernici su bili dočekani na svečanom ručku u svojim domovima.
Za one koji nisu primali goste, okupljanje je bilo pred crkvom, gdje se uz piće, pjesmu i veselje proslavio ovaj radosni dan; Jedinstvo, ljubav i vjera bile su teme, a sve je učinjeno s osjećajem duhovnog ispunjenja. Unatoč svim tradicijama i površnim znakovima radosti, pravo značenje Uskrsa je unutarnji rast i slavljenje temeljnih kršćanskih vrlina — vjere, nade i ljubavi. Blagdan nas podsjeća da je snaga u vjeri ta koja vodi čovjeka kroz život, nada je oslonac u teškim trenucima, a ljubav je temelj svakog istinskog zajedništva. Uskrs nas podsjeća da ne zaboravimo svoj duhovni put i korijene te da kroz svakodnevni život širimo svjetlo, dobrotu i poštovanje prema drugima.
