Na žalost tuznu o smrt Jasne Bošnjaković je dočekana sa tugom,pevacica je preminula u 48 godini……..
Vijest o smrti Jasne Bošnjaković potresla je mnoge, ostavivši trag tuge među njenim kolegama, prijateljima i publikom koja ju je zavoljela zbog onoga što je bila – autentična, skromna i duboko osjećajna umjetnica. U svojoj 48. godini, Jasna je izgubila borbu s teškom bolešću, ali ono što nije nestalo jeste nasljeđe koje je ostavila u srcima onih koji su je voljeli i pratili.
Njen život nije bio ispisan komforom i glamurom. Naprotiv – bio je prožet tišinom, tugom i borbom, ali i nadom koju nikada nije gubila. Iako se dugo držala po strani, živeći običnim životom i radeći skromne poslove, u njoj je sve vrijeme tinjala ljubav prema muzici. Godinama je taj san bio u pozadini, potisnut svakodnevicom i brigama. Sve dok jednog dana, gotovo slučajno, nije uzela mikrofon u ruke u jednom restoranu – trenutak koji će promijeniti njen život.
Od tada, muzika nije bila samo hobi – bila je njen glas, njena priča, njena terapija. Učestvujući u emisiji “Nikad nije kasno”, Jasna je konačno pronašla svoje mjesto. Nije bila samo takmičarka – bila je osoba koja je svakom strofom prenosila emocije koje se ne mogu naučiti ni uvježbati. Njena interpretacija nije tražila pozornost – dobijala ju je sama, jer se osjećalo da pjeva iskreno, iz bola, iz ljubavi, iz života.
Kao što je istakao portal Prva.rs, Jasna je ostavila snažan utisak na sve koji su je gledali i slušali. Njena prisutnost na sceni nije bila bučna, ali je bila moćna – ljudi su je osjećali, a ne samo slušali. Njene kolege iz emisije nisu krile koliko su je cijenili, a posebnu poruku uputila je pjevačica Biljana Prokić, opraštajući se od nje riječima koje odražavaju ljubav i poštovanje prema osobi kakva se rijetko sreće
Njena prošlost bila je bolna. Rođena u Užicu, već kao dijete ostala je bez oba roditelja, a detinjstvo je provela uz brata i maćehu. Umjesto topline doma, imala je tišinu gubitka. Ali Jasna nikada nije dozvolila da je tragedije definišu. Umjesto gorčine, u njoj je rasla empatija. Ljubav prema ljudima i sposobnost da pruži riječ utjehe čak i kad je njoj samoj trebala – to je ono po čemu će je mnogi pamtiti.
Kako piše Glas javnosti, Jasna je nerijetko govorila da joj je vjera bila najčvršći oslonac. U njoj je nalazila mir, snagu i smisao, čak i u trenucima kad bi mnogi posustali. I kada je bolest stigla, nije tražila sažaljenje. Operaciju krajnika dočekala je s nadom, vjerujući da će se oporaviti i vratiti muzici. Nažalost, bolest je bila brža, tiša i jača. Kada se vratila, činila je to s novom snagom – ali i s posljedicama koje su bile preteške.
Jasna je otišla tiho – bez buke, bez dramatike – ali s dostojanstvom. Ostala su sjećanja, pjesme, osmijesi, ali i praznina koju je teško ispuniti. Njeni saradnici nisu krili suze. U jednoj rečenici s kojom su je ispratili rekli su sve: „Otišla je tiho, ali ostavila prazninu koja se ne popunjava.“
Njena priča nije samo priča o borbi s bolešću – to je priča o ženi koja je pokazala da se snovi mogu ostvariti u bilo kom trenutku života, ako se čovjek usudi da ih slijedi. Na sceni nije bila mlada djevojka u potrazi za slavom – bila je zrela žena sa ranama i iskustvom, koja je pjesmom liječila i sebe i druge.
U tekstu koji donosi Nova.rs, brojni gledaoci emisije podijelili su svoja osjećanja i zahvalnost. Za mnoge, Jasna nije bila samo pjevačica – bila je podsjetnik da nikad nije kasno da se bude ono što jesi. Njena priča ih je inspirisala da se pokrenu, da ne odustaju, da se ne boje. To je ono što čini istinsku umjetnicu.
Otišla je prerano, ali nije nestala. Njeno prisustvo živi u glasovima onih koje je dodirnula, u notama koje je otpjevala, i u tišini koju je ispunjavala ljubavlju.
